Miletić, Oktavijan

Miletić, Oktavijan, hrv. snimatelj i redatelj (Zagreb, 1902 – Zagreb, 1987). Sin kaz. intendanta S. Miletića. Potkraj 1910-ih u Beču volonterski asistira redatelju i glumcu H. Hommi, od 1927. režira amater. filmove, često parodijske, iskazujući vizualni talent te zanimanje za eur. trendove, npr. Ah, bješe samo san (1932), Strah (1933), Faust (1934) i Nocturno (1935., nagrada u Veneciji). Potom režira prvi hrv. zv. film, kratkometr. djelo Šešir (1937., i scenarist i snimatelj), uspoređivan s djelima R. Claira. Dok. film s igr. elementima Barok u Hrvatskoj (1942) istaknuti je primjer tzv. filma o umjetnosti, a u tom se žanru izdvajaju i kasnija djela – Juraj Dalmatinac (1977) te Talijin trag (1978). Prvi hrv. dugometr. igr. film → Lisinski, zbog polit. okolnosti, ostaje njegovo jedino takvo red. djelo. Nakon II. svj. rata djeluje kao snimatelj stekavši velik ugled crno-bijelim ostvarenjima, poput Živjeće ovaj narod (N. Popović, 1947), Bakonja fra Brne (F. Hanžeković, 1951), → Koncert, Jubilej gospodina Ikla (V. Mimica, 1955), → Svoga tela gospodar, te u boji (privlačna fotografija visokoga ključa) Carevo novo ruho (A. Babaja, 1961). Uspješno je radio i na dok. filmovima D. Makavejeva Boje sanjaju, Prokleti praznik i Košnice (svi 1958) te na stiliziranom kratkometr. igr. filmu Ženidba gospodina Marcipana (V. Mimica, 1963). Utemeljitelj je profesionalnih standarda u hrv. filmu i istaknuti inovator. Hrv. društvo film. kritičara 1991. utemeljilo je film. nagradu Oktavijan. Ostali važniji filmovi (kao redatelj): Od Zagreba do Raba (1937., dok.), Profesor Budalastov (s B. Marjanovićem, 1948., kratkometr.); kao df.: Vincent iz Kastva (M. Katić, 1956., dok.), Veliko putovanje (I. Hetrich, 1958), Sunt lacrimae rerum (E. Galić, 1965., dok.), Opera Cordis (D. Vukotić, 1968., anim./igr.), Crni kišobran (E. Galić, 1969., kratkometr.), Hitch…Hitch…Hitchcock (Z. Tadić, 1969., kratkometr.).

N. Gilić