Moreau, Jeanne

Moreau, Jeanne, franc. glumica (Pariz, 1928). Završila pariški konzervatorij, glumila u Comédie Française. Na filmu debitira 1948., proslavlja se filmovima L. Mallea → Lift za gubilište i → Ljubavnici, u kojima, glumom zasnovanom na naglašavanju atributa prirodnosti i slučajnosti, te iznimnom efektnošću senzualnog lica s crtama umora pokazuje širok raspon stanja, osjećaja i osobina, od cinizma do iznimne senzibilnosti i ženstvenosti. Takav tip radikalizira ulogom negativke u Opasnim vezama (R. Vadim, 1959) te razrađuje u filmovima → Moderato cantabile, → Noć i → Jules i Jim, u kojima, suodnosom replika, uz duge šutnje, i dojmljivih izraza lica dočarava potisnute frustracije, razočaranja, tjeskobu, povremenu neodredljivost osjećaja, nepredvidljivost pa i autodestruktivnost urbanih karaktera te postaje vodeća eur. glumica prve pol. 1960-ih. Filmovima Proces (O. Welles, 1962) i Eva (J. Losey, 1962) nadopunjuje i glum. stil i stvoreni tip komponentama manirizma i dekadencije, a u potonjem i izrazitije superiornosti nad muškarcima što dalje nastavlja u filmovima Dnevnik jedne sobarice (L. Buñuel, 1963) i Nevjesta je bila u crnini (F. Truffaut, 1968) u kojima njezini likovi dobivaju i osvetničku dimenziju. Značajka zrele erotike do izražaja dolazi u → Ponoćnim zvonima, dok je kreacija u Besmrtnoj priči (O. Welles, 1968) zasnovana na stilizacijskom efektu. Od pol. 1970-ih nastupa ugl. u sporednim ulogama. Režirala je filmove feminističkog duha – Svjetlost (1976., i glumica) i Adolescentica (1979). Ostale važnije ul.: Zaljev anđela (J. Demy, 1962), Izgaranje (L. Malle, 1963), Viva Maria (L. Malle, 1964), Mornar iz Gibraltara (T. Richardson, 1967), Nathalie Granger (M. Duras, 1972), Gospodin Klein (J. Losey, 1976), Pastrva (J. Losey, 1982), Prekinuti korak rode (Th. Angelopoulos, 1991).