Berković, Zvonimir

Berković, Zvonimir, hrv. redatelj i scenarist (Beograd, 1928 – Zagreb, 2009). Kao adolescent došao u Zagreb, učio violinu kod S. Šuleka, diplomirao kaz. režiju. Bavio se lut. kazalištem te kaz. i glazb. kritikom, 1954–56. dramaturg u Jadran filmu. Sam ili u suradnji piše scenarije više filmova – dokumentarnih, npr. Kamerom kroz Zagreb (S. Weygand, 1957), crtanih, npr. Mala kronika (V. Mimica, 1962) i igranih, npr. Opsada (B. Marjanović, 1956), Karolina Riječka (V. Pogačić, 1962). U Puli dobiva nagradu za scenarij filma → H-8... (s T. Butorcem), a red. karijeru otpočinje dok. filmom Moj stan (1962., nagrade u Beogradu i Cannesu) o urbanim stambenim prilikama. Prvim igr. filmom → Rondo osvaja brojne nagrade privukavši pozornost publike i kritike za rafinirani film. modernizam nadahnut glazb. oblikom. Takva poetika služi uobličavanju likova srodnih onodobnim tendencijama u eur. filmu, a zanimanje za problematične bračne i ljubavne odnose urbanih protagonista razvija i u formalno smirenijoj melodrami fatalističkog ugođaja Putovanje na mjesto nesreće (1971., i scenarist), s A. Karić u ulozi žene kojoj se urušavaju sva životna uporišta nakon što je nepoznati mladić Vlatko (R. Šerbedžija) obavijesti o suprugovoj prometnoj nesreći. Doznavši da muž ima ljubavnicu, ona se prepusti Vlatkovim zavođenjima, no ubrzo dozna da su i ona podjednako lažna. Nakon dulje autorske stanke, dijelom prouzročene i polit. klimom nepovoljnom za intelektualce vezane uz pokret Hrvatskog proljeća (surađivao je u Hrvatskom tjedniku), rafinirana struktura → Ljubavnih pisama s predumišljajem nagoviješta razdoblje novoga uzleta. Nakon dužih priprema snimio je → Kontesu Doru. Predavao scenarij i dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti (1974–97). Od ostalih filmova izdvaja se dokumentarni Balada o pijetlu (1964).

N. Gilić