H-8...

H-8... (1958), Hrvatska, c/b, 104min, Jadran film, r.: Nikola Tanhofer, sc.: Zvonimir Berković, Tomislav Butorac, prema ideji Z. Berkovića i N. Tanhofera, df.: Slavko Zalar, glazba: Dragutin Savin (pjesma »Sretan put«: Ljubo Kuntarić, pjeva Gabi Novak), ul.: Antun Vrdoljak (novinar), Mia Oremović (Švicarčeva žena), Boris Buzančić (Boris), Đurđa Ivezić (Alma), Vanja Drach (Krešo), Ljubica Jović (Jasna), Rudolf Kukić (Švicarac), Stjepan Jurčević (prof. Tomašić), Marija Kohn (Tamara), Mira Nikolić (majka s djetetom), Marijan Lovrić (Rudolf Knez), Fabijan Šovagović (Franjo Rosić), Stane Sever (vozač), Pero Kvrgić, Ivan Šubić, Josip Presl.

Iz Zagreba u Beograd polazi autobus pun šarolikih likova: novinar, doktor, lopov, koketa, mlada majka i nekoliko djece. U isto vrijeme na cestu, iz pravca Beograda prema Zagrebu, pristiže kamion kojim upravlja Rudolf Knez sa svojim sinom Vladimirom. Sudar je neizbježan. Ostaje pitanje tko će od svih njih poginuti.

Jedan od najcjenjenijih hrv. filmova, H-8... se podjednako odlikuje dojmljivom glumom, režijom i montažom. Na početku film. izlaganja razotkriva se završni rasplet – sudar autobusa i kamiona, a čak se i otkriva broj poginulih te brojevi mjesta na kojima su ti ljudi sjedili. Napetost proizlazi iz činjenice što likovi tijekom vožnje izmjenjuju svoja mjesta, a poistovjećivanje gledatelja i likova pojačava isticanje tvrdnje da se radi o istinitom događaju (uzročnik sudara pobjegao je s mjesta nesreće, a jedino je zapamćen početak njegove registracije: H-8...). Likovi su slojevito oblikovani, ritam je uzoran, a cjelina ostvaruje tipičan jugosl. mikrosvijet toga vremena odn. panoramu složenoga društva. Na festivalu u Puli djelo je nagrađeno Velikom zlatnom arenom za najbolji film te nagradama za režiju, scenarij i za epizodne uloge (A. Vrdoljak, M. Oremović), kao i nagradom publike Jelen.

D. Rafaelić