osvjetljenje

osvjetljenje, raspored i omjeri svjetla i sjena u film. prizoru. Osvjetljenje u danome kadru može biti prizorno motivirano, takvo da ima pokazane ili vjerojatne ambijentalne izvore u prizoru i njima prikladan raspored i omjere, ali i prizorno nemotivirano, odn. stilizirano, takvo da prekoračuje vjerojatni svjetlosni raspored i narav svjetla u prizoru. Osvjetljenjem se uvjetuju: vidljivost i razlučivost prizora, dojam voluminoznosti predmeta i dojam dubine prizora (rasporedom osvijetljenih i zasjenjenih ploha), raspored pozornosti, odn. razdvajanje prizornih pojava na one u središtu pozornosti i one u pozadini pažnje (→ kompozicija), dojam dobne i ambijentalne određenosti prizora te potkrjepljivanje emotivnog tona prizora. Prema tome koja se od ovih službi naglašava, razlikuju se neki načelni stilski izbori (→ tonalitet) te povijesno izlučeni tipični stilovi osvjetljenja: holivudsko, chiaroscuro te realistično. Holivudsko osvjetljenje, prevladavajuće u klas. amer. filmu, dostatno je jako osvjetljenje ambijenta kako bi se sve važno u prizoru moglo podjednako dobro vidjeti s različitih motrišta, uz čuvanje nekih, oslabljenih indikacija dobne i ambijentalne specifičnosti prizora. Osvjetljenje chiaroscuro lokalno je kontrastno osvjetljenje predmeta u središtu pozornosti, obično s jednim jačim usmjerenim svjetlom, a ostatkom prizora u tami; tipična mu je funkcija svjetlosno dramatiziranje prizora, a uspostavlja se kao definirani tip osvjetljenja od 1914. Realistično osvjetljenje pretežito razrađuje → postojeće svjetlo.

H. Turković