prizorni zvuk

prizorni zvuk, → zvuk koji ima utvrdiv izvor u predočenu prizoru. Obuhvaća prizorni dijalog, prizorni šum i prizornu glazbu. Prizornost mu se prepoznaje: (a) ako je sinkron sa zvukotvornim promjenama u vidnome polju (kadru), odn. ako ga se može povezati s onim zvukotvornim promjenama koje su tipski moguće u danome prizoru, ili su prethodno ili naknadno kontekstualno potvrđene, (b) ako se tipično javlja pomiješan s drugim ambijentalnim zvukovima u karakterističnu omjeru, (c) ako ga prate odzvučja (rezonance) karakteristične za strukturu danoga ambijenta, te (d) ako promjena točke promatranja u danome kadru ili pri kontinuiranoj montaži ima za posljedicu vezanu promjenu zvučanja (zvuk je slabiji ili jači, katkad mu se mijenja boja, a i mijenja mu se i čujnost).

H. Turković