:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

strukturalni film, podvrsta → eksperimentalnog filma. Čine je izrazito nenarativni filmovi koje obilježava nestandardno, izdvajanje film. jedinica te postavljanje izumljenih pravila, postupka za kombinaciju tih jedinica u cjelinu izlaganja. Strukturalni postupak može biti minimalistički (npr. cijeli se film sastoji od vožnje unaprijed iz tramvaja npr. Pravac T. Gotovca, 1964., ili zuma unaprijed, npr. → Duljina valova), može biti zagonetački vrlo složen (Zornova lema H. Frampton, 1970), a može se sastojati i od varijante vrlo kratkih repetitivnih kadrova, tek od jedne ili nekoliko sličica, tzv. bljeskavi filmovi (engl. flicker films, npr. Arnulf Reiner P. Kubelke, 1960; N:O:T:H:I:N:G. P. Sharitsa, 1969). Pojam je uveo A. P. Sitney (1969) da opiše trend u amer. avangardi (H. Framptom, P. Sharits, G. Landow, M. Snow), ali je primjenjiv i na istovrsne tendencije u Austriji (P. Kubelka, K. Kren), Hrvatskoj (T. Gotovac, V. Petek, S. Iveković, D. Martinis), Vel. Britaniji (M. LeGrice, P. Gidal, S. Dwoskin, W. Raban), Poljskoj (W. Brusewski).

H. Turković