:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Šovagović, Fabijan, hrv. glumac (Ladimirevci, 1932 – Zagreb, 2001). Glumiti započinje u amat. kazalištu, glumu diplomirao 1957. u Zagrebu. Kaz. glumac široka raspona, na filmu debitira u → Svoga tela gospodar. Jedan od najboljih hrv. glumaca uopće, sugestijom iznimnog unutarnjeg života te dubokih i proturječnih poriva, ostvario je bogat film., kaz. i televizijski opus. Podjednako je uvjerljiv kao razočarani intelektualac – cinični promatrač društv. mana (Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, K. Papić, 1973; → Novinar, Zlatna arena), bešćutni ubojica (→ Događaj) ili žrtva društv. represije (→ Lisice). U žanru komedije glumi ozbiljne, često mračne, cinične ili nervozne likove, pridonoseći složenosti prikazanoga svijeta, npr. u → Imam 2 mame i 2 tate i u tv seriji Prosjaci i sinovi A. Vrdoljaka. Markantne osobenjake, npr. u → Brezi i → Ritmu zločina, tumači s iznimnom psihol. uvjerljivošću, a bez manirizma. Sporednim ulogama, npr. u filmovima → Ponedjeljak ili utorak, Čovjek koji je volio sprovode (Z. Tadić, 1989, Zlatna arena) i → Orao zavrjeđuje pohvale koliko i u glavnima, a psihol. slojevitost unosi i u plošno zamišljene likove, npr. u → Izbavitelju. Prema vlastitoj drami, s B. Schmidtom napisao je scenarij za film → Sokol ga nije volio (i gl. uloga), s temom iz zavičajne Slavonije. Otac je glumaca → Filipa Š. i Anje Šovagović-Despot. Ostali važniji filmovi: → Prometej s otoka Viševice, → Kuća, Seljačka buna 1573 (V. Mimica, 1975., kao Matija Gubec), Pucanj (K. Golik, 1977), → Ne naginji se van, Susreti sa značajnim ljudima (P. Brook, 1979), Povratak (A. Vrdoljak, 1979), Ambasador (F. Hadžić, 1984, Zlatna arena), San o ruži (Z. Tadić, 1986), Osuđeni (Z. Tadić, 1987), Diploma za smrt (Ž. Tomić, 1989), Đuka Begović (B. Schmidt, 1991., i koscenarist).

N. Gilić


Fabijan ŠOVAGOVIĆ u filmu Imam 2 mame i 2 tate (1968) K. Golika