Bulajić, Veljko

Bulajić, Veljko, hrv. redatelj (Vilusi kraj Nikšića, Crna Gora, 1928). Bio u partizanima, nakon rata završio partizansku gimnaziju u Zagrebu. Sporadično se bavi filmom od 1951., sljedeće godine odlazi u Rim kao stipendist na Centro Sperimentale di Cinematografia te asistira L. Zampi, G. Amatu i V. de Sici. Prve kratkometr. filmove snima 1953., a već prvim dugometr. ostvarenjem → Vlak bez voznog reda privlači veliku pozornost i osvaja niz nagrada. Potom snima Rat (1960., Zlatna arena za režiju) prema scenariju C. Zavattinija – ambiciozan, no ugl. slabije primljen prikaz nuklearnog rata, a velik uspjeh postiže Uzavrelim gradom (1961., Zlatna arena za film, ex aequo), koji se na priču iz Vlaka bez voznog reda nastavlja tematiziranjem industrijalizacije. Utjecajni ratni spektakl Kozara (1962), uz Zlatnu arenu za film i režiju, osvaja nagrade u Moskvi i New Delhiju, najavljujući kasnije trendove u jugosl. filmu. Ne napušta potpuno dok. film pa osvaja i nagradu u Veneciji filmom Skoplje 63 (1964), o velikomu potresu, a najpoznatije ostvarenje mu je → Bitka na Neretvi. U inozemstvu je zapažen i Čovjek koga treba ubiti (1979), slobodna obrada priče o crnog. caru Šćepanu Malom. Premda se, kao izrazit pripovjedač, okušao u raznim tipovima film. izlaganja, dio kritike drži ga ponajprije vrsnim organizatorom te promicateljem spektakularnih priča vezanih uz ključna mjesta ideologije socijalist. društva. Dobitnik velikog broja jugosl. i međunar. nagrada, pisao je i scenarije za svoje i nekoliko filmova drugih redatelja. Uspješno je režirao i na TV. Ostali važniji filmovi: Pogled u zjenicu sunca (1966), Atentat u Sarajevu (1975), Visoki napon (1981), Veliki transport (1983), Obećana zemlja (1986), Donator (1989).

N. Gilić