Vlak bez voznog reda

Vlak bez voznog reda (1959), Hrvatska, c/b, 118 min, Jadran film, r.: Veljko Bulajić, sc.: V. Bulajić, Ivo Braut, Stjepan Perović, Elio Petri, df.: Krešo Grčević, glazba: Vladimir Kraus Rajterić, montaža: Blaženka Jenčik, ul.: Olivera Marković (Ika), Stole Aranđelović (Lovro), Lia Rho Barbieri (Dana), Inge Ilin (Venka), Ljiljana Vajler, Milan Milošević, Velimir Bata Živojinović, Ivica Pajer, Mato Ergović, Ivona Petri, Jelena Kešeljević.

Selo Dolac u Dalmatinskoj zagori, proljeće 1946. Siromašni seljaci iz škrta kamenjarskoga kraja kreću vlakom na put u Baranju, gdje im je dodijeljena plodna zemlja.

Film putovanja i klas. naracije, realiziran pod utjecajem tal. neorealizma. Tijekom puta kristaliziraju se pojedinačne sudbine i melodramatski zapleti s motivima smrti starijih i nemoćnijih i rađanja djece na putu ali i, na općoj ideološkoj razini, sukobljavanja tradicionalnog i suvremenog, ruralnog i urbanog, poljoprivrednog i industrijskog. Film se odlikuje velikim brojem glumaca, bez dominantne gl. uloge, masovnim scenama i mnoštvom statista pa je u tom segmentu i preteča kasnijih redateljevih ratnih filmova Kozara (1963) i → Bitka na Neretvi. Snimatelj K. Grčević efektno je iskoristio široki format rabeći široke totale najprije kamenjara, potom dugih kompozicija vlaka i, naposljetku, ravničarskih krajolika Slavonije i Baranje. Jaki glazb. naglasci V. Krausa Rajterića obogaćeni su pak nar. napjevima, plesovima i kolima. Film je u Puli dobio Zlatnu arenu za najbolji film i za najbolji scenarij, nagradu Jelen, dok je M. Milošević nagrađen za najbolju epizodnu ulogu mladoga kolonista Periše.

D. Marković