Coppola, Francis Ford

Coppola, Francis Ford, amer. redatelj i scenarist (Detroit, 1939). Diplomirao kaz. umjetnost na sveučilištu Hofstra u New Yorku 1959., a magistrirao studij filma na sveučilištu UCLA 1967. Isprva scenarist u filmovima drugih redatelja; izdvajaju se Gori li Pariz? (R. Clement, 1966), Prokleti posjed (S. Pollack, 1966), → Patton (Oscar za scenarij) i Veliki Gatsby (J. Clayton, 1974). Nakon nekoliko niskobudžetnih projekata za R. Cormana, na prvomu važnijem filmu Kišni ljudi (1969) okuplja ekipu stalnih suradnika, glumce J. Caana i R. Duvalla te montažera zvuka W. Murcha. Snimljen u duhu franc. novog vala, taj se ugl. improvizirani film fragmentarne narativne strukture usredotočuje na egizistencijalnu potragu protagonistice po beskonačnim autocestama i zabitim motelima amer. Srednjeg zapada. Prvi dio trilogije → Kum (Oscar za scenarij) u potpunosti demonstrira njegove sposobnosti, od odabira glumaca, ritmičke montaže višestrukih zapleta, razvijanja složenih odnosa među likovima do minuciozne vizualne koncepcije. Narativno znatno kompleksniji, → Kum II (Oscari za najbolji film, režiju i scenarij) isprepleće dvije vremenski odvojene priče, naglašavajući epske razmjere i razvijajući šekspirijanske aluzije u prikazu mafije kao metaforičke i metonimijske prispodobe poduzentičkog duha Amerike, zaokružene završnim → Kumom III. Spektakularnost teme i vizualizacije vrhunac dostiže u → Apokalipsi sada (Zlatna palma), briljantnoj rekontekstualizaciji Conradova Srca tame kao alegorije autodestruktivnih nagona suvr. civilizacije. Vještinu baratanja različitim stilovima pokazuje u → Prisluškivanju, s čestim dugim sekvencama bez dijaloga, pri čemu kamera i mikrofoni ne slijede uvijek likove, pa gledatelji kao i protagonist, stručnjak za prisluškivanje, moraju sami naći smisao u zvučnoj kakofoniji i vizualnoj neodređenosti. Mjuzikl Jedan od srca (1981), snimljen je isključivo u studiju, u fluidnim dugim kadrovima, gotovo bez rezova, uz čestu upotrebu pretapanja, svjetlosnih efekata koji omogućuju trenutačnu izmjenu doba dana i preobrazbu eksterijera u interijer, te elektroničke tehnologije s pomoću koje je svaki prizor unaprijed osmišljen. Uz atmosferičnu fotografiju V. Storara, u spoju s melankoličnim pjesmama T. Waitsa, to je Coppolina najeksplicitnija razrada odnosa tehnološkog i ljudskog prostora, film. iluzije i emocionalne stvarnosti. Iako su mu financ. nedaće onemogućile sustavnu karijeru, prisiljavajući ga ugl. na snimanje beznačajnih projekata, u svojim je ključnim djelima ostvario iznimnu sukladnost kompleksnosti zamisli i konzistentnosti izvedbe, ostvarujući inovacije i podižući standarde na svim područjima film. izraza, od razvoja mogućnosti upotrebe zvuka i montaže do ostvarenja maksimalnih scenarističkih i glum. potencijala. Njegov otac, Carmine, profesionalni je glazbenik; skladao je glazbu za više njegovih filmova, a Oscarom je nagrađen za Kum II (zajedno s N. Rotom). Ostali važniji filmovi: Tucker – čovjek i njegov san, (1988), Dracula Brama Stokera (1992).

T. Brlek