Apokalipsa sada

traži dalje ...

Apokalipsa sada (Apocalypse Now, 1979), SAD, boja, 153 min, Omni Zoetrope, pr. i r.: Francis Ford Coppola, sc.: John Milius i F. Coppola, naracija: Michael Herr, df.: Vittorio Storaro, zvuk: Walter Murch, glazba: Carmine Coppola i Francis Coppola, The Doors, The Rolling Stones, Richard Wagner (Die Walküre), The Rhythm Devils, ul.: Martin Sheen (kapetan Willard), Marlon Brando (pukovnik Kurtz), Robert Duvall (pukovnik Kilgore), Frederic Forrest (Kuhar), Albert Hall (Poglavica), Sam Bottoms (Lance), Larry Fishbourne (Čisti), Dennis Hopper (fotoreporter), Harrison Ford (pukovnik G. Lucas), G. D. Spradlin (general Corman), Scott Glenn (Colby), pripadnici filipinskog plemena Ifugao (montagnards).

Tijekom vijetnamskoga rata, kapetan Willard dobija zadatak da pronađe i likvidira tajanstvenoga pukovnika Kurtza, koji je u potpunosti prihvatio autodestruktivnu logiku ratovanja i »prešao sve granice.«

Putovanje rijekom kroz džunglu prema razotkrivanju konačne tajne – koje je i mukotrpan povratak izvorima i proces suočavanja s vlastitom destruktivnom stranom – preuzeto je iz romana Srce tame J. Conrada, pripovijedanje organizirano supostavljanjem motiva temelji se na poemi Pusta zemlja T. S. Eliota, simbolički okvir pružaju tumačenja mitova plodnosti J. G. Frazera, dok se u vizualizaciji plovidbe uočavaju sličnosti s Herzogovim filmom → Aguirre, gnjev božji. Mitsku strukturu značajno modificira neodređenost kraja filma: Willardu, koji nakon ubojstva Kurtza odbija ulogu novoga boga kralja, preostaje izbor između sveopćeg uništenja ili potpune anonimnosti, budući da nerazrješiv sukob globalne tehnološke kulture i primordijalne tame džungle – oblikovan u rasponu od teatralne brutalnosti pukovnika Kilgorea, koji uz zvuke Wagnera poduzima helikopterski napad napalmom radi »raščišćavanja« mjesta za surfanje, preko halucinogenih apokaliptičkih vizija vojnika koji se bore pred kamerama reportera i ratna iskustva primaju posredstvom opijata i obrazaca ikonografije rock’n’rolla i vesterna do potpunog odbacivanja ograničenja civilizacije koje predstavlja Kurtz – ne ostavlja mogućnosti obnove života. Nastup Playboyevih zečica pred vojnicima vizualno je spektakularan, ali potpuno neplodan, kao i besciljno uništavanje usred kojega je smješten. Ukupnom dojmu osobito pridonose uporaba svjetla direktora fotografije V. Storara (Oscar) te inovacije u oblikovanju zvučne slike W. Murcha (Oscar za zvuk). Film je nagrađen Zlatnom palmom na festivalu u Cannesu. Na istom je festivalu 2001. predstavljena nova verzija filma, Apokalipsa sada, povraćena (Apocalypse Now Redux, 2001., 202 min, Miramax/Canal Plus/Pathe, montažer W. Murch), koja sadrži četiri izostavljene epizode, što u cjelini rezultira sporijim ritmom i naglašavanjem kolonijalnih aspekata na tematskoj te seksualnih na simboličkoj razini.

T. Brlek

 

ilustracija
APOKALIPSA SADA, F. F. Coppola (Sam Bottoms)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Apokalipsa sada. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.4.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/apokalipsa-sada>.