Džepar

Džepar (Pickpocket, 1959), Francuska, c/b, 75min, Lux, r. i sc.: Robert Bresson, df.: Léonce-Henry Burel, glazba: Jean-Baptiste Lulli, ul.: Martin Lasalle (Michel), Marika Green (Jeanne), Pierre Leymarie (Jacques), Jean Pélegri (inspektor), Dolly Scal (majka).

Usamljeni mladić Michel pokuša ukrasti novčanik iz torbe jedne žene, ali ne uspijeva i nakratko biva uhićen. Pušten nakon intelektualnog razgovora s inspektorom, odlučuje se, usprkos protivljenju prijatelja Jacquesa, posvetiti džeparenju. Jedan ga profesionalni džepar upućuje u tajne zanata. Nakon što je njegova banda otkrivena, on bježi. Vrativši se u Francusku, uhićen je i zatvoren. U zatvoru ga posjećuje Jeanne, djevojka koja se brinula o njegovoj majci i koju je Jacques ostavio s njihovim djetetom. Michel uviđa da je zaljubljen u nju.

Nadahnut Zločinom i kaznom F. M. Dostojevskoga, Bresson se usredotočio na prikaz protagonista čija je opsesija zločinom (krađom) odraz njegove negacije utvrđenoga (građanskog) moralnog poretka, odn. pokušaja da se realizira kao iznimna osobnost. Priča je ispripovijedana u formi junakova dnevnika (kao i u → Dnevniku seoskog župnika), a narativna struktura podređena unutarnjoj logici junakovih osjećaja i percepcija. Film je zasnovan pretežito na blizim planovima i detaljima, uz minimum pokreta kamere i zatamnjenjima kao sponi između scena, s pažljivo orkestriranim šumovima, vrlo malo dijaloga, i tek jednom montažno razrađenom sekvencom – preciznim prikazom krađe od strane bande džepara. Identificirajući red. postupak i ritam sa strašću junaka (fascinantni kadrovi ruku kao sredstva realizacije opsesije, sivi registar fotografije kao simbol neizvjesnosti protagonistova stanja), Bresson je ogolio preokupaciju čovjekovim duhovnim tenzijama (egistencijalističke provenijencije) te prirodno omogućio fabularno razrješenje junakovim iskupljenjem kroz ljubav, iskazavši implicitnu vjeru u čovjekovu mogućnost spasa.

B. Kragić