animirani film

animirani film, film. vrsta u kojoj se animacijom uvjetuje percepcija prizornoga kretanja. U njemu se zamjedbu kretanja ne dobiva snimanjem prizora u pokretu (živim snimanjem), nego se pokret dobiva pojedinačnim snimanjem (»sličica po sličicu«) posebno pripremljenih faznih promjena statične situacije; iznimka je piksilacija. Animirati se mogu živi ljudi i predmeti (tzv. živa animacija i animacija predmeta), posebno izrađen svijet modela (→ lutkarski film, plastelinska animacija ili animacija gline i sl.), crtež i slika (→ crtani film), te kompjutorski programirani prizori (→ kompjutorska animacija). Nakon pionira anim. filma (S. Blackton, E. Cohl, W. McCay, W. Starevicz), nastupilo je razdoblje prevlasti klasične animacije (W. Disney, T. Avery, braća Fleischer, Hanna i Barbera), obilježeno također pojavom cjelovečernjih crt. filmova potkraj 1930-ih (Disneyjev studio). Potkraj 1950-ih javlja se modernistička animacija (katkad se rabi naziv umjetnička) – N. McLaren, J. Trnka, D. Vukotić, J. Lenica – koja se pokazuje na mnogim festivalima anim. filma (npr. Animafest u Zagrebu). Za televiziju se od 1970-ih izrađuju mnogobrojne crtanofilmske serije (ugl. pojednostavljene animacije). U 1990-ima se razvija studijska proizvodnja cjelovečernjih anim. filmova visokog standarda, prikazivanih u redovnoj distribuciji, kao i proizvodnja kompjutorske trodimenzionalne i dvodimenzionalne animacije.

H. Turković