Gomila

Gomila (The Crowd, 1928), SAD, c/b, nijemi, 149min, MGM, r.: King Vidor, sc.: K. Vidor, John V. A. Weaver, Harry Behn, df.: Henry Sharp, ul.: Eleanor Boardman (Mary Sims), James Murray (John Sims), Bert Roach (Bert), Estelle Clark (Jane), Danile G. Tomlinson (Jim), Lucy Beaumont (majka).

John je niži službenik u velikoj njujorškoj tvrtki. Susreće Mary, oni se zaljube, vjenčaju i dobiju dvoje djece. Kad mu automobil pregazi kćer, John, shrvan tugom, počne zanemarivati radne obveze te dobije otkaz. Iako ga supruga hrabri, nikako ne može naći novi posao. Nakon jedne svađe, Mary ga ostavlja. Kad John osvoji novčanu nagradu na natjecanju za reklamne slogane, otvori se mogućnost obiteljskog pomirenja.

Po nekim kritičarima G. je, uz → Zoru, najuspjelije ostvarenje amer. zreloga nij. filma i jedinstven soc. film toga doba. Smatran i prvim značajnim filmom o temi otuđenja u urbanom industrijaliziranom društvu, zbog tipa junaka, izbjegavanja tradicionalne dramaturgije melodrame, ugođaja i kretanja od izravnog realist. prikaza soc. situacije do opće metafore o modernom društvu, G. se može označiti jednim od predšasnika neorealizma, dok dojmljivom spontanom dimenzijom samog snimanja anticipira prosede novoga vala – film je ugl. realiziran na njujorškim lokacijama, dinamičnom (često skrivenom) kamerom, a karakteristična je scena očajnog junaka u gomili ljudi koje nakon kćerine smrti moli da utihnu. Sagledavan i kao reakcija na duh optimističkog materijalizma karakterističnog za većinu amer. filmova tzv. »ludih dvadesetih«, film impresionira i sumornim prizorima ureda s naglašenim crno-bijelim kontrastima i velikom dubinskom oštrinom U tom smislu izdvaja se prizor usamljena protagonista u masivnim uredskim hodnicima (kao simbol njegove izgubljenosti i otuđenosti), a uvodni dugi kadar, u kojemu se pokretna kamera vožnjom kreće od ulice do uredskih prostorija, utjecao je na → Apartman. Redatelj i film bili su nominirani za Oscara.

B. Kragić