Zora

traži dalje ...

Zora (Sunrise, 1927), SAD, c/b, 117 min, nijemi, Fox, r.: Friedrich Wilhelm Murnau, sc.: Carl Mayer, prema noveli Putovanje u Tilsit H. Sudermanna, df.: Charles Rosher, Karl Struss, sgf.: Rochus Gliese, glazba (naknadno skladana): Hugo Riesenfeld, ul.: George O’Brien (muškarac - Ansass), Janet Gaynor (supruga - Indre), Margaret Livingstone (žena iz grada), Bodil Rosing (domaćica), J. Farrell Macdonald (fotograf), Ralph Sipperly (frizer).

Privlačna žena iz grada zavela je mlada farmera te mu predloži da utopi svoju dražesnu suprugu u jezeru prilikom puta u grad. On to i pokuša, ali emocionalno slomljen odustane. Prvi put u gradu, supružnici se njime oduševe i ponovno uspostave međusobnu bliskost. Na povratku kući zadesi ih oluja.

Sižejno, žanrovski i ikonografski ovaj se film, podnaslovljen Pjesma o dvama ljudskim bićima, oslanja na tradiciju tzv. domaćinske melodrame XIX. st. u kojoj je sretan obiteljski dom ugrožen izvanjskim erotskim iskušenjem, pri čemu je plava kosa, pripadnost seoskoj zajednici i tradic. vrijedostima znak dobra, a crna kosa, urbanost i (ženska) emancipiranost zla. Arhetipska modeliranost tematskog sloja očita je i iz imenovanja protagonista koji se označavaju po svojoj temeljnoj funkciji. Međutim, film ne ostavlja dojam plošne mitske strukture ni ideologijski motivirana (patrijarhalna) plakata, ponajprije zbog vrsne individualizacije likova i visoke emocionalne razine (iznimno dirljive u odnosu supružnika). Pojednostavljenu shemu nevino selo – iskvareni grad razbija smještanje obnove ljubavne idile seoskoga bračnog para u grad, čija modernost i hiperdinamičnost kao da dinamizira njihove emocije. Jednostavan siže nadograđen je modernističkim formalno-stilskim postupcima. Prevladavaju izniman tretman svjetla (bilo simbolički, bilo u svrhu postizanja vizualne plastičnosti) te razrađeni pokreti kamere, npr. antologijska sekvenca sastanka farmera i ljubavnice u močvari, snimljena u jednom kadru, gdje kamera prvo prati farmera, zatim mu se pridružuje i naposljetku vozi ispred njega kako bi »sustigla« ljubavnicu, izvodeći puni krug. Dojmljivi su i optički efekti (dvostruke i višestruke ekspozicije, pretapanja, neoštre snimke, snimke odražavajućih površina, usporena kretanja), virtuozno orkestrirani u gradskim sekvencama te dubinsko višeplansko komponiranje prizora. Većina kritičara naglašavala je slikarske kompozicije i uporabu svjetla (utjecaj impresionista, napose C. Moneta), a neki glazb. strukturiranje. Prema potonjem tumačenju film ima tri stavka od kojih je prvi (farmerovo zanemarivanje supruge radi ljubavnice) »molski« melodramatičan, drugi (radosna zbivanja u gradu) »durski« humoran, a treći (oluja na jezeru) »molski« tragičan; sretno bi razrješenje predstavljalo codu. Nastala na izmaku nij. razdoblja kao jedan od njegovih najkreativnijih izdanaka, plodno spajajući eur. umj. tradiciju i iznimne amer. produkcijske uvjete, Zora je nagrađena Oscarima za najbolji film po umj. dosegu, za žensku ulogu (J. Gaynor) i fotografiju.

D. Radić

ilustracija
ZORA, F. W. Murnau

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Zora. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.2.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/zora>.