Grant, Cary

Grant, Cary (pr. ime Archibald Alexander Leach), amer. glumac engl. podrijetla (Bristol, 1904 – Davenport, Iowa, 1986). Od 1917. nastupa u cirkusu, od 1923. u kazalištu, isprva u Londonu, potom na Broadwayu, na filmu od 1932. Zgodan, šarmantan i elegantan (godinama biran za jednog od najelegantnijih ljudi na svijetu), razvio je specifičan glum. stil zasnovan na iznimnoj lakoći nastupa, fiz. dinamici (u većini je filmova gotovo neprestano u pokretu), osebujnoj dikciji, savršenoj kontroli izricanja replika, od vrlo brzih »dijaloških« sukoba do kratkih, isprekidanih rečenica, naposljetku i autoironičnim tonovima spram vlastite glum. ličnosti. Potkraj 1930-ih postaje zvijezdom screwball-komedija, u rasponu od potpuno inferiornih protagonista kojima dominiraju samosvojne junakinje, pri čemu do majstorstva razvija tehniku zakašnjelih reakcija (→ Silom dadilja), što varira i u kasnijim odvjetcima žanra Bio sam muška ratna nevjesta (1949) i Majmunski posli (1952), oba H. Hawksa, preko ravnopravnih partnera (Strašna istina L. McCareya, 1937; Praznik G. Cukora, 1938) do simpatičnih, ali ironičnih, pa i samoživih likova manipulatorskih sklonosti (→ Njegova djevojka Petko, → Philadelphijska priča). Šireći žanrovski raspon, u trilerima A. Hitchcocka glumi izrazito ambigvitetne likove, naglašavajući tenziju šarma i uglađenosti s mračnijim porivima i beskrupuloznošću u Sumnji (1941), kao junak za kojega supruga misli da je želi otrovati, i u → Ozloglašenoj, potom tenziju ležernosti i bonvivanstva s unutarnjom napetošću u Držite lopova (1955), kao provalnik koji se »povukao«, te interakciju urbanog duha, lakomislenosti i osjećaja izgubljenosti u filmu → Sjever–sjeverozapad. Povukao se 1966., a 1970. nagrađen je počasnim Oscarom za doprinos filmu. Ostale važnije ul.: Sylvia Scarlett (G. Cukor, 1936), → Samo anđeli imaju krila, Gunga Din (G. Stevens, 1939), Arsen i stare čipke (F. Capra, 1944), Ljudi će govoriti (J. L. Mankiewicz, 1951), Nešto za sjećanje (L. McKarey, 1957), Indiskrecija (S. Donen, 1958), Šarada (S. Donen, 1964).

B. Kragić