Philadelphijska priča

traži dalje ...

Philadelphijska priča (The Philadelphia Story, 1940), SAD, c/b, 112 min, MGM, r.: George Cukor, sc.: Donald Ogden Stewart, prema drami Philipa Barryja, df.: Joseph Ruttenberg, glazba: Franz Waxman, ul.: Katharine Hepburn (Tracy Lord), Cary Grant (C. K. Dexter Haven), James Stewart (Mike Connor), Ruth Hussey (Liz), John Howard (George Kittredge), Roland Young (ujak Willie), John Halliday (Seth Lord), Virginia Weidler (Dinah Lord), Mary Nash (Margaret Lord), Henry Daniell (Sidney Kidd).

Bogata nasljednica iz Philadelphije Tracy Lord izbaci supruga C. K. Dextera Havena iz kuće vrlo brzo nakon vjenčanja. Dvije godine poslije Dexter dolazi u obiteljsku vilu Lordovih dan prije Tracyjina vjenčanja s Georgeom Kittredgeom. S Dexterom su novinar Mike Connor i fotografkinja Liz koji trebaju izvijestiti o vjenčanju za časopis Spy. Dexter je odlučan onemogućiti vjenčanje, dok obitelj Lord potresaju vijesti o ljubavnoj aferi Tracyjina oca Setha.

U majstorskoj Cukorovoj režiji, temeljenoj ponajprije na vođenju dinamičnih glum. interpretacija u okvirima ograničene mizanscene (s prevladavajućim srednjim i amer. planovima), film vrhunski razvija temeljne narativne i tematske obrasce screwball-komedije: prikaz nastanka ljubavnog (i bračnog) para, a s naglaskom na međusobnom dijaloškom nadmudrivanju (»rat spolova«) kao odrazu njihova odnosa zasnovanog na dijalektici međusobne privlačnosti i antagonizma, preoblikovanje klasnih razlika u moralne (suprotstavljanje službenog, puritanskog morala, oličenog u liku Tracy, pragmatičkoj slobodi koju predstavlja Dexter) i razrješenje u ladanjskom ambijentu (tzv. zeleni svijet). Film je istodobno i vrhunska inačica specifičnog smjera screwball-komedije, tzv. komedije ponovnog vjenčanja. Stoga ističe ulogu junakinje, koja prolazi kroz svojevrsno emocionalno uskrsnuće odn. proces dokazivanja vlastite osjećajnosti (koja tijekom filma biva stalno dovođena u pitanje), što rezultira konačnim prepoznavanjem Dextera kao idealnog partnera i pomirenjem – konkretiziranim, jedinstveno za klas. ostvarenja žanra, scenom vjenčanja. Cukor je u suradnji s K. Hepburn potvrdio svoj status »ženskoga« redatelja, dok je Grantov lik paradigmatski primjer lika eirona iz knjiž. nove komedije i manipulator ključnih događaja u filmu, tumačen i kao figura film. redatelja. Oscarom su nagrađeni scenarij te J. Stewart za interpretaciju, po sudu dijela kritike, »muške inačice« Tracyjina lika.

B. Kragić

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Philadelphijska priča. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 14.4.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/philadelphijska-prica>.