Kazan, Elia

Kazan, Elia (pr. prezime Kazanjoglou), amer. redatelj, producent, glumac i scenarist grč. podrijetla (Carigrad, 1909 - New York, 2003). U SAD-u od 1913., studirao dramu na sveučilištu Yale, 1932. pridružuje se ljevičarskom njujorškom Group Theatreu, a 1940-ih jedan je od najuglednijih brodvejskih redatelja (npr. Tramvaj zvan žudnja T. Williamsa, 1947; Smrt trgovačkog putnika A. Millera, 1949). Prvim igr. filmom Drvo raste u Brooklynu (1945., po romanu B. Smith), dramom o osiromašenoj radničkoj obitelji, navješćuje bavljenje aktualnim društv. temama te iznimno umijeće vođenja glumaca, što obilježava njegov cjelokupni opus. Prvi veliki uspjeh postiže → Džentlmenskim sporazumom, kritikom antisemitizma, dok u melodrami Pinky (1949) problematizira diskriminaciju crnaca. Iz tog razdoblja filmičnošću (ekspresivna vizualnost, autentična ambijentacija) ističu se opori krim. filmovi polit. odn. društvenokritičke pozadine – Bumerang (1947) i Panika na ulicama (1950). God. 1947. suosnivač je Actor’s Studija, čijega najdarovitijeg studenta M. Branda dovodi do statusa zvijezde filmovima → Tramvaj zvan žudnja, Viva Zapata! (1952) i → Na dokovima New Yorka, a istodobno 1952. pred Komitetom za antiameričku djelatnost prokazuje komun. kolege. Psihoanalitički motivi, očiti i u nekim ranijim filmovima, zaokupljaju ga u → Istočno od raja (po romanu J. Steinbecka), gdje je promovirao J. Deana, te u filmovima izravno seksualne tematike, Baby Doll (1956) i Sjaj u travi (1961., po romanu W. Ingea). Potonji, u podtekstu profeministički, prokazuje spolnu diskriminaciju. Tijekom druge pol. 1960-ih karijera mu opada, a opus zaključuje studijom holivudskog miljea Veliki tajkun (1976., prema romanu F. S. Fitzgeralda). Sustavan i razmjerno smion analitičar i kritičar amer. društva, sklon provokativnim temama (seksualne frustracije, obiteljski rasap, etnička, rasna i spolna diskriminacija, polit. korupcija) te jakim likovima (asocijalnih) individualaca, obilježio je važno razdoblje amer. filma. Jedan je od najuspjelijih redatelja glumaca uopće, a iako kritiziran zbog kaz. tretmana film. građe, u većini je filmova pokazao osjećaj za vizualnost. God. 1999. nagrađen je počasnim Oscarom. Autor je šest romana i autobiografije Život (1988). Ostali važniji filmovi: More trave (1947), Lice u gomili (1957), Divlja rijeka (1960), Amerika, Amerika (1963), Aranžman (1967), Posjetitelji (1972).

D. Radić