Kinugasa, Teinosuke

Kinugasa, Teinosuke, jap. redatelj (Mie, 1896 – Kyoto, 1982). Od 1910. nastupa kao kabuki glumac specijaliziran za ženske uloge, 1914–22. glumi i na filmu, gdje režira od 1920 (oko 140 filmova). Iako za nij. razdoblja snima ugl. mačevalačke samurajske filmove (chambara), prvu veću pozornost privlači avangardnim filmom Luda stranica (1926). S radnjom u ludnici, djelo se oslanja na postupke njem. ekspresionizma i franc. impresionizma: poremećene vizije likova K. dočarava optičkim trikovima, ekstremnim rakursima, simboličkom scenografijom, pretapanjima i dvostrukim ekspozicijama. Ekspresionistički utjecaj očituje i psihol. kostimirana drama → Raskršća, po sudu mnogih povjesničara najuspjeliji jap. nij. film, djelo dojmljivog sumornog ugođaja i efektne uporabe subjektivnih kadrova i akronološke naracije. Nakon boravka u SSSR-u, Njemačkoj i Francuskoj, režira film Pred zoru (1931), o djevojci prodanoj u javnu kuću, strukturiran po načelu asocijativne, metaforičke montaže, potom niz jidai-geki filmova. Najveći uspjeh postiže nakon II. svj. rata, → Vratima pakla (gl. nagrada u Cannesu), u kojima efektno rabi kolor za dočaravanje ugođaja i psihol. raspoloženja, a zapažena je i Bijela čaplja (1958). Ta se melodramatična priča o gejši, koja se ubije jer joj okolnosti ne dopuštaju da napusti dotadašnji život, također odlikuje plastičnom rekonstrukcijom pov. epohe (XVIII. st.) i stiliziranim kolorom svijetlih, pastelnih boja (svijetlozelene, svijetloljubičaste, sive) na čijoj pozadini povremeno rabi jasne crvene i crne tonove. Kompozicijom kadra, scenografijom i statičnim kadrovima film se referira na tradic. jap. minijature, a K. je njime pokazao i majstorstvo u uporabi širokog platna, vješto orkestrirajući unutar istoga kadra osvijetljene dijelove kadra s onima u sjeni. Povukao se 1966. Ostali važniji filmovi: 47 samuraja bez gospodara (1933), Glumčeva osveta (1935), Glumica (1947), Legenda o velikom Budi (1952).

B. Kragić