Vrata pakla

Vrata pakla (Jigoku mon, 1954), Japan, boja, 90 min, Daiei, r. i sc.: Teinosuke Kinugasa prema priči Kana Kiuchija, df.: Kohei Sugiyama, glazba: Yasushi Akutagawa, ul.: Machiko Kyo (Kesa), Kazuo Hesegawa (Moritoh), Isao Yamagata (Wataru), Yataro Kurokawa (Shigemori), Kotaro Bando (Rokuroh), Jun Tazaki.

Za građ. rata u XII. st., mlada i lijepa služavka Kesa, u pratnji samuraja Moritoha, uspijeva odvući pozornost pobunjenika i na vrijeme obavijestiti cara o opasnosti. Kad car porazi pobunjenike, ponudi Moritohu nagradu po njegovu izboru. Ovaj, strastveno zaljubljen u Kesu, zatraži nju za ženu, iako je ona udana za Watarua. Kada Moritoh zaprijeti da će ubiti Watarua, Kesa se odlučuje svjesno žrtvovati za supruga i u krevetu legne na njegovo mjesto.

Fabula, nadahnuta navodno stvarnim događajem iz 1159. koji je više puta obrađen u jap. književnosti, oblikovana je na tradic. motivu jap. pov. filmova (jidai-geki) o sukobu strasti i dužnosti, što je potaknulo franc. kritičare na usporedbe s Tristanom i Izoldom i Racineovom Fedrom. Visoko formalizirano izlaganje i gluma (s dojmljivim kreacijama M. Kyo kao požrtvovne supruge i K. Hasegawe kao žrtve vlastite brutalne strasti) nadopunjeni su vizualno impresivnim kadrovima. Nazivan »dotad najljepšim filmom u boji«, izdvaja se razrađenom i stiliziranom uporabom kolora, pri čemu je redatelj ugl. rabio pojedine tonove kao dominantne u određenim scenama. Nova tehnika Eastmancolora omogućila je pastelnije boje mekših obrisa, odn. spajanje dominantne boje s nijansama druge. Dominantu crvenu u kadrovima pobune i sukoba nadopunjuje narančasta, u sceni utrke modra sadrži nijanse grimiznog, dok svijetloružičaste nijanse u tamnomodrim (gotovo crnim) tonovima noći pokazuju efektnu uporabu kolora u prizorima sa slabim osvjetljenjem dočaravajući ujedno ozračje smiraja pred tragediju, ali i neizvjesnosti i prijetnje. Ti su eksperimenti s bojom izazvali iznimnu pozornost u Europi i SAD-u (J. Cocteau je uporabu boje u filmu nazvao oniričkom) pa je film nagrađen gl. nagradom u Cannesu 1954. te dvama Oscarima – počasnim, za najbolji film na stranom jeziku, te onim za kolor-kostimografiju (elaborirana rekonstrukcija modela odijevanja na carskom dvoru) dodijeljenim savjetniku za kolor Sanzu Wadi.

B. Kragić