:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Licem u lice (1963), Hrvatska, c/b, 86 min, Jadran film, r.: Branko Bauer, sc.: Bogdan Jovanović, df.: Branko Blažina, glazba: Branimir Sakač, ul.: Ilija Džuvalekovski (direktor Čumić), Husein Čokić (Milun Koprivica), Drago Mitrović (Ilija Spasić), Vladimir Popović (Radovan), Milan Srdoč (Mika), Juraj Knežević (Trajče), Nevenka Benković (Kaća), Vladimir Sušić (Stevan), Tomanija Đuričko (Dušanka).

Radnik Milun buni se zbog nepravedna otkaza Trajčetu pa ga na partijskom sastanku direktor optužuje da je autor anonimnog pisma o nepravilnostima u poduzeću. Većina je isprva na strani samovoljnog direktora pa Milun vraća partijsku knjižicu. No, uskoro se javi pravi autor pisma.

Unatoč sumnjičavosti prije i tijekom proizvodnje (zbog čega je samo Jovanović potpisan kao scenarist, bez Kreše Golika, koji je također surađivao na pisanju scenarija), film je doživio velik uspjeh te je istican kao pozitivan primjer društv. angažmana socijalističke kinematografije. I gledanost je bila solidna, no neki su mlađi kritičari upozoravali na pretjeranost pohvala većine najutjecajnijih medija. Film je utjecao na mnogobrojna kasnija film., tv i kaz. djela, a uz ideologiju i sadržaj (»aktualnost«, »istina«, »suvremenost«, »hrabrost«), hvaljeni su režija, dram. jedinstvo te raskadriravanje i napetost u prikazu rasprave na sastanku. Film je u Puli osvojio nagradu za najbolji film i nagradu publike Jelen, a Bauer nagradu za režiju (ex aequo). U međunar. razmjerima uspoređivan je s filmom → Dvanaest gnjevnih ljudi, kojim je i nadahnut, a scenarij je iste godine adaptiran u predstavu za ljubljansko kazalište.

N. Gilić