:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Makavejev, Dušan, srp. redatelj i scenarist (Beograd, 1932). U Beogradu diplomirao psihologiju i film. režiju. Djelujući 1950-ih u Kino-klubu Beograd, afirmira se kao jedan od najistaknutijih film. amatera u SFRJ (npr. kratkometr. film Antonijevo razbijeno ogledalo, 1957). Slijedi niz kratkometr. dok. filmova, među kojima se izdvajaju oni po scenarijima V. Pope (npr. Slikovnica pčelara i Košnice pune smijeha, oba 1958) te Parada (1962), nekonvencionalan pogled na prvosvibanjsku proslavu. Prvi cjelovečernji igr. film Čovek nije tica (ljubavni film) snima 1965. Tim djelom, s radnjom u rudarskom gradiću (Bor), očituje većinu gl. značajki svoje (karnevaleskne) poetike: supostavljanje (aranžirano) dok. i igr. dijelova, nesputan vizualni stil s čestom uporabom kamere iz ruke, razigranost, ironiju, bizarne detalje, polit. i erotsku provokativnost. Strukturalno razrađenije i slojevitije sljedeće je ostvarenje – Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT (1967), kolaž humornoesejističke intonacije, s radosno-tragičnom ljubavnom pričom u središtu, kreativni vrhunac njegova opusa, u kojemu posebno imponira tečno spajanje najraznovrsnije film. građe te virtuozno kronološko podvajanje priče, kojim ona zadobiva i osobine trilera. Sljedeći film Nevinost bez zaštite (1968., Srebrni medvjed i nagrada međunar. kritike u Berlinu) svojevrstan je popartistički ready-made: u središtu strukture je istoimena, izvedbeno šarmantno diletantska film. melodrama akrobata D. Aleksića iz 1942., nadopunjena dok. prizorima iz tog vremena te razgovorima s članovima Aleksićeve ekipe. → W. R. Misterije organizma najradikalniji je primjer njegova kolažno-esejističkog prosedea, dok je francusko-zapadnonjemačko-kan. koprodukcija Sweet Movie (1974) najradikalniji iskorak u propitivanju seksualnosti, što je također njegova stalna preokupacija. U kasnijim filmovima pokušava se prilagoditi klasičnijoj naraciji, a među njima najzanimljiviji je Montenegro (1981), švedsko-brit. koprodukcija, u kojoj karakterističnim motivima dodaje one preuzete iz opusa I. Bergmana i C. Chabrola. Do pojave E. Kusturice međunarodno najistaknutiji autor iz SFRJ, M. je, samosvojno baštineći iskustva tzv. povijesne avangarde i J.-L. Godarda, ostvario osebujan modernistički opus. Ostali važniji filmovi: Coca Cola Kid (1985), Manifesto (1988), Gorila se kupa u podne (1993).

D. Radić