Morricone, Ennio

Morricone, Ennio, tal. skladatelj (Rim, 1928). Glazbu studirao na akademiji Santa Cecilia u Rimu. Bavio se jazzom, skladanjem i aranžiranjem partitura za tal. televiziju RAI, a od kraja 1950-ih do pol. 1960-ih aranžirao je pjesme za tvrtku ploča RCA. Skladao je i komorna i simfonijska djela, glazbu za kaz. komade, pjesme za revije, a napisao je i jedan balet. Film. glazbom bavi se od 1961 (Federalni L. Salcea). U početku često sklada pod pseudonimima Don Savio i Leo Nichols proslavivši se skladbama u špageti-vesternima S. Leonea Za šaku dolara (1964), Za dolar više (1965), Dobar, ružan, zao (1966) i Bilo jednom na Divljem zapadu, koje se izdvajaju prepoznatljivim ritmovima. Zapažene su i partiture filmova Priredi večeru (G. Patroni Griffi, 1969), Sacco i Vanzetti (G. Montaldo, 1971) i → Bilo jednom u Americi, za koje je nagrađen nagradom Nastri d’Argento, te → Misija i Legenda o pijanistu na oceanu (G. Tornatore, 1999), a uspješno je surađivao i s B. Bertoluccijem (Prije revolucije, 1964., s G. Paolijem; Partner, 1968; → Dvadeseto stoljeće; Mjesec, 1979; Tragedija smiješnog čovjeka, 1981), P. P. Pasolinijem (Ptičurine i ptičice, 1966; → Teorem; Dekameron,1970., s redateljem; Canterburyjske priče, 1972., s redateljem; Cvijet 1001 noći, 1974., → Salò ili 120 dana Sodome), L. Cavani (Galileo, 1968; Kanibali, 1970; Ripleyeva igra, 2002), E. Petrijem (→ Istraga nad besprijekornim građaninom; → Radnička klasa ide u raj; Todo modo, 1976). Izgradivši specifičan, prepoznatljiv stil obilježen kombinacijom naglašene lirike i suvr. skladateljskih postupaka (elektronička glazba), jedan je od najcjenjenijih film. skladatelja. Skladao je za više od 350 filmova. Ostali važniji filmovi: → Bitka za Alžir, Kina je blizu (M. Bellocchio, 1967), Sicilijanski klan (H. Verneuil, 1969), Sakrij se! (S. Leone, 1971), Atentat (Y. Boisset, 1972), Mussolini: posljednji čin (C. Lizzani, 1974), Božanstvena žena (G. Patroni Griffi, 1975), Nasljedstvo Ferramonti (M. Bolognini, 1976), Tatarska pustinja (V. Zurlini, 1976), → Božanstveni dani, Bijeli pas (S. Fuller, 1982), Stvor (J. Carpenter, 1982), Nedodirljivi (B. De Palma, 1987), → Novi kino Raj, Na vatrenoj liniji (W. Petersen, 1993), Lolita (A. Lyne, 1997).

I. Paulus