Novi kino Raj

traži dalje ...

Novi kino Raj (Nuovo cinema Paradiso, 1988), Italija/Francuska, boja, 123 min, Cristaldifilm/Les Films Ariane/RAI/TF 1, r. i sc.: Giuseppe Tornatore, df.: Blasco Giurato, glazba: Ennio Morricone, ul.: Phillipe Noiret (Alfredo), Salvatore Cascio (Salvatore kao dječak), Marco Leonardi (Salvatore kao mladić), Jacques Perrin (Salvatore kao čovjek), Brigitte Fossey.

Dječak Salvatore krišom uhodi lokalnoga kinooperatera Alfreda i uvodi se u magiju filma do požara u kinematografu. U drugom dijelu junak je adolescent, a u trećem ugledni film. redatelj koji se, nakon 40 godina, vraća na Siciliju na Alfredov pogreb te, nad uspomenama kinematografa Paradiso rekapitulira odnos prema filmu i zavičaju.

Nostalgični izlet u film. prošlost i na sicilijanski jug, Tornatoreov Novi kino Raj triptih je o tri životna doba junaka Salvatorea. Tornatore je film radio dugo i uz mnogo teškoća, a dovršeno djelo skraćeno je s izvornih 167 na 123 min, pri čemu je treći dio krajnje reduciran. Jednako popularan kod publike i kritike, film je postao najnagrađivanijim ostvarenjem suvremene eur. kinematografije: osvojio je Zlatnu palmu, Eur. film. nagradu, Cesara, nagradu Brit. film. akademije, Zlatni globus i Oscara za film na stranom jeziku. Kombinirajući Morriconeovu glazbu, efektno dizajniranu južnjačku egzotiku i elegičnu apologiju zlatnom razdoblju filma, redatelj je ostvario dopadljiv, povremeno presentimentalan film, koji je u epohi postupnog prevladavanja videa svjesno ciljao na nostalgične osjećaje publike spram ere starih kinematografa. Premda povremeno podcjenjivan, zadržao je kultni status kod mnogobrojnih gledatelja.

J. Pavičić

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Novi kino Raj. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/novi-kino-raj>.