Nykvist, Sven

Nykvist, Sven, šved. snimatelj (Moheda, 1922 - Stockholm, 2006). Karijeru počeo kao asistent kamere, boraveći neko vrijeme u rimskim studijima Cinecittà. Kao direktor fotografije debitirao filmom Večer komedijaša (1953), kojim počinje dugotrajnu suradnju s I. Bergmanom. Dugo je preferirao snimanje u crno-bijeloj tehnici, da bi od pol. 1960-ih posve prihvatio kolor. Postao je poznat po mekom osvjetljenju, koje je prekrasno ocrtavalo glumce, ali i sugeriralo njihove osjećaje. Teži prirodnom osvjetljenju i stoga često rabi minimum rasvjete ili poseže za autentičnim izvorima svjetla, poput svijeća ili petrolejki, a i u boji je nastojao koloristički pratiti i podcrtavati dramaturgiju priče. Iako sklon mekom, niskokontrastnom osvjetljenju, uspješno prilagođuje stil potrebama filma. U crno-bijeloj tehnici najuspjelija ostvarenja daje u Bergmanovim filmovima → Djevičanski izvor, → Kroz tamno ogledalo, Pričesnici, → Šutnja i → Persona, često izbjegavajući srednje planove i rabeći isključivo krupne i široke. Za kolor-fotografije Bergmanovih filmova → Krici i šaputanja i → Fanny i Alexander nagrađen je Oscarom, a među radovima za druge redatelje zapaženi su Stanar (R. Polanski, 1976), gdje rabi širokokutne objektive zbog njihove velike dubinske oštrine i kontrastniju fotografiju dubokih crnina kako bi naglasio protagonistovu tjeskobu, i Slatka mala (L. Malle, 1978) u kojoj fotografiju koncipira po uzoru na Vermeerovo slikarstvo. Nekoliko se puta okušao kao redatelj. God. 1996. nagrađen je nagradom za životno djelo Amer. snimateljske udruge. Ostali važniji filmovi: Sramota (I. Bergman, 1968), Strast (I. Bergman, 1969), Čarobna frula (I. Bergman, 1974), Licem u lice (I. Bergman, 1976), Jesenja sonata (I. Bergman, 1978), Poštar uvijek zvoni dvaput (B. Rafelson, 1981), → Žrtva, Nepodnošljiva lakoća postojanja (P. Kaufman, 1988), Chaplin (R. Attenborough, 1992).

M. Sablić