Herzog, Werner

Herzog, Werner (pr. prezime Stipetić), njem. redatelj, scenarist i producent (München, 1942). Djetinjstvo proveo u planinskomu bavarskom selu Sachrangu, odakle se 1954., s razvedenom majkom, Hrvaticom, vratio u München. Studirao povijest, književnost i teatrologiju u Münchenu te, kao Fulbrightov stipendist u Pittsburghu, prve kratkometr. filmove (Heraklo, 1962) financira fiz. poslovima (čeličana), a 1963. osniva film. tvrtku Werner Herzog Filmproduktion. Kratkometr. djelom Posljednje riječi (1967) osvaja gl. nagradu u Oberhausenu, a iste godine debitira u dugometr. filmu meditativnim ostvarenjem Znaci života/Znaci vatre (Srebrni medvjed u Berlinu) o psih. skrenuću njem. vojnika na izoliranom grč. otoku pokraj Krete. Ističe se i bizarnim, ciklično strukturiranim djelom I patuljci počinju mali (1970), o pobuni patuljaka i njihovu uživanju u destrukciji, filmom → Fatamorgana i dugometr. dok. ostvarenjem Zemlja šutnje i tmine (1971), u kojemu istražuje svijet gluhonijeme žene. Punu međunar. afirmaciju ostvaruje filmovima → Aguirre, gnjev božji i → Svatko za sebe i Bog protiv svih (Specijalna nagrada žirija u Cannesu), a status jednog od prvaka tzv. novog njem. filma i prestižnog svj. autora potvrđuje Srcem od stakla (1976), oniričkom pričom o tajni izrade stakla u predindustrijskoj Njemačkoj, te osobito filmovima → Stroszek, Nosferatu, vampir noći (1978), remakeom klas. horora F. W. Murnaua, kojega drži najvećim njem. redateljem, Woyzeck (1979), prilagodbom drame G. Büchnera o traumatiziranom vojniku, i → Fitzcarraldo (nagrada za režiju u Cannesu). U svim ovim ostvarenjima, kao i nizu dok. filmova (npr. Ekstaza kamenoresca Steinera, 1974., o prvaku u skijaškim skokovima; La Soufričre, 1977., o vulkanu pred erupcijom), tematizira iznimne i izdvojene osobe (često »vizionare«, katkad marginalce) te pojave, koje sup(r)otstavlja mediokritetsko-rigidnoj društv. sredini odn. moćnoj, nedokučivoj prirodi. Ljudska egzistencija presudno je obilježena bezizlaznošću i beznađem, povijest se susreće s mitom, groteska s poetičnošću, jedna kultura s drugom, a film. struktura usmjerena je prema kreiranju distancirano-meditativna ugođaja pri čemu se narativno-dramaturška dimenzija djela često izrazito zanemaruje. H. je ostvario intrigantan, osebujan i iznad svega kontroverzan opus. Ostali važniji filmovi: Gdje sanjaju zeleni mravi (1984), Cobra Verde (1987), Cerro Torre: Krik kamena (1991), Mali Dieter treba letjeti (1997., dok.), Moj najdraži neprijatelj (1999., dok.), Nepobjedivi (2001).

D. Radić