Čudesna sudbina Amélie Poulain

Čudesna sudbina Amélie Poulain (Le Fabuleux destin de Amélie Poulain, 2001), Francuska, boja, 122min, France 3/Canal +/La Sofica/MMC/UGC Images/Tapioca /Victoires, r.: Jean-Pierre Jeunet, sc.: Guillaume Laurant, J.-P. Jeunet, df.: Bruno Delbonnel, glazba: Yann Tiersen, ul.: Audrey Tautou (Amélie), Mathieu Kassovitz (Nino), Rufus (Raphael), Yolande Moreau (Madelaine), Artus de Penguern (Hipolito).

Amélie je djevojka iz osebujne obitelji. Radeći kao konobarica u pariškoj četvrti Montmartreu, upoznaje se s posjetiteljima i susjedima te dolazi u dodir s tajanstvenim sakupljačem slika i njegovim još zagonetnijim modelima. Postupno, Amélie uspijeva pronaći put do osobne sreće i idealne ljubavi.

Prvi film koji je J.-P. Jeunet snimio u Francuskoj nakon razlaza s M. Caroom i nezapažena rada u Hollywoodu. Bajkovita romansa o konobarici s Montmartrea koja traži i nalazi idealnu ljubav neočekivano se pretvorila u najveći uspjeh suvr. franc. filma. Iako odbijen od selektora u Cannesu, film je osvojio Césara i Europsku film. nagradu te je nominiran za Zlatni globus i Oscara. U Francuskoj je bio i komerc. hit s gotovo 10 mil. gledatelja (općine su čak organizirale besplatne javne projekcije). Unatoč mahom euforičnom prijamu, dio kritike tvrdio je da Amélie »sanja Francusku bez stranaca i grafita«, »služi kao reklamni spot za Le Pena« ili »turistička razglednica Montmartrea«. Takvi prigovori imaju uporište u poetici filma: apstrahirajući i stilizirajući mitsku sliku Francuske, Jeunet je napravio djelo na tragu tzv. cinema du look, koji spaja iskustvo anim. filma, reklamnog videa i više igranofilm. žanrova. Shematičan i banalan u osnovnoj fabuli, film je publiku oduševio ponajprije vizualnom, motivskom i digresijskom maštovitošću namećući se kao paradigmatski primjer film. postmoderniteta.

J. Pavičić