Fine mrtve djevojke

Fine mrtve djevojke (2002), Hrvatska, boja, 77min, Alka film, Jozo Patljak, r.: Dalibor Matanić, sc.: Mate Matišić, D. Matanić, df.: Branko Linta, glazba: Pavle Miholjević, Jura Ferina, ul.: Olga Pakalović (Iva), Nina Violić (Marija), Krešimir Mikić (Danijel), Inge Appelt (Olga), Ivica Vidović (Blaž), Jadranka Đokić (prostitutka), Boris Miholjević (dr. Perić), Milan Štrljić (inspektor).

Studentica Iva i športašica Marija iznajmljuju stan ispod kojega gazdarica Olga i njezin povučeni suprug Blaž žive s primitivnim sinom Danijelom, koji želi zavesti Ivu. Bezobzirna Olga daje otkaz djevojkama čim dozna da su lezbijke, a Danijel siluje Ivu.

Nakon tržišnog uspjeha dugometr. prvijenca Blagajnica hoće ići na more (2000), D. Matanić (1975) je Finim mrtvim djevojkama privukao pohvale kritičara koji su naglašavali vizualnu dotjeranost te društv. angažiranost, odn. tematiziranje istospolne ljubavi, malograđanskog licemjerja, nasilja nad manjinama, PTSP-a, pobačaja, prostitucije, iako film donekle očituje nesklad artističkih i populističkih sastavnica. Uz podršku kritičara i novinara, ugledu filma pomogle su i pulske nagrade – Velika Zlatna arena, nagrada kritičara Oktavijan, nagrada publike, te Zlatne arene za režiju, produkciju, mušku (I. Vidović) i žensku sporednu ulogu (O. Pakalović).

N. Gilić