Ispijeni suncem

Ispijeni suncem (Utomlënnye solncem, 1994), Rusija/Francuska, boja, 152min, Studio Trite/Canal+/Caméra One, r.: Nikita Mihalkov, sc.: N. Mihalkov, Rustam Ibragimbekov, df.: Vilen Kaljuta, glazba: Eduard Artemjev, ul.: N. Mihalkov (pukovnik Sergej Petrovič Kotov), Oleg Menšikov (Mitja), Ingeborga Dapkunaite (Marušja), Nadežda Mihalkova (Nadja).

SSSR, 1936. Mladi agent tajne službe Mitja dolazi na daču sredovječna pukovnika Kotova, heroja revolucije, koji uživa sa svojom mladom suprugom Marušjom, bivšom plemkinjom, i kćerkicom Nadjom. Mitja, građansko-plemićkog podrijetla, nekoć je bio Marušjin zaručnik, ali ih je Kotov rastavio. Sad je sa svojim ljudima došao uhititi Kotova koji ništa ne sluti.

N. Mihalkov umješno je isprepleo intimni i polit. sloj djela pa je uz suptilno čehovljevsko ocrtavanje likova i njihovih slojevitih odnosa (ljubavni trokut, a i napetosti koje proizlaze iz složena socijalno-polit. zaleđa protagonista), uvjerljivo prikazao polit. prilike u doba tzv. moskovskih procesa, ponajprije posvemašnje nemoći pojedinca pod nesmiljenom represijom paranoičnog vlastodršca. Psihološki intrigantan, značenjski slojevit, vizualno iznimno dojmljiv, iako dramaturški ponešto prerazvučen u težnji da se posebno podcrta Kotovljevo oporo suočenje s nakaznošću sustava kojeg je i sam izgrađivao, film je jedan od vrhunaca opusa N. Mihalkova. Nagrađen je Oscarom za najbolji film na stranom jeziku te Velikom nagradom žirija u Cannesu.

D. Radić