Kuhle Wampe

Kuhle Wampe (1932), Njemačka, c/b, 76 min, Prometheus/Praesens, r.: Slatan Dudow, sc.: Bertolt Brecht, Ernst Ottwalt (po nekim izvorima i Dudow), df.: Günther Krampf, glazba: Hanns Eisler, sgf.: Carl P. Haacker, Robert Scharfenberg, ul.: Hertha Thiele (Anni), Martha Wolter, Adolf Fischer, Gerhard Bienert, Martha Buchardi.

U Berlinu vlada velika nezaposlenost. Radnička obitelj Bönike u velikim je dugovima. Beznadan, mladi se Franz Bönike ubije, a stanodavci ubrzo izbace čitavu obitelj. Slijedeći savjet svojega dečka Fritza, Franzova sestra Anni smjesti se s roditeljima u šatorskom naselju Kuhle Wampe nedaleko od Berlina. Anni je trudna s Fritzom, ali on nije sklon braku.

Sintetizirajući poetiku B. Brechta (epski teatar, Verfremdung) i sovj. revoluc. filma, napose S. M. Ejzenštejna (tzv. idejna montaža) i Dz. Vertova (energičan montažni ritam, fascinacija športom), redatelj Dudow (1903–1963) kreirao je cjelinu dojmljiva film. izraza koji znatno premašuje ideološko-promidžbenu razinu po kojoj je Kuhle Wampe ugl. ostao zabilježen u film. povijesti. Kompozicijski, film je podijeljen na četiri cjeline kroz koje se priča razvija od stadija očaja i beznađa protagonista do iznalaženja nade u entuzijastičkomu radničkom samoorganiziranju i vitalizmu, dok sama završnica donosi osudu sustava svj. tržišta, ali i nagovještaj revolucije. Društveno-kritička dominanta obogaćena je uvjerljivim (kritičkim) prikazom individualnog ljubavnog i obiteljskog odnosa u kojemu je moguće iščitati i profeminističke sastojke. Efektno, mjestimice frenetično montažno kontrapunktiranje, napose lucidno, nerijetko ironično, suprotstavljanje zvukovnog i slikovnog sadržaja kadrova, čija je formalno-značenjska ekspresivnost oslonjena na dokumentaristički prosede (uključujući uporabu masovnih medija – radija, novina – u citatne svrhe) i slikovnu plastičnost, ključno pridonose statusu djela kao jednog od temeljnih ostvarenja ranoga zv. filma.

D. Radić