Pavlović, Živojin

Pavlović, Živojin, srp. redatelj, scenarist i književnik (Šabac, 1933 – Beograd, 1998). Diplomirao dekorativno slikarstvo na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu. Nakon kratko trajnog bavljenja amaterskim filmom u Kino- -klubu Beograd, debitira u profesionalnoj kinematografiji segmentom Žive vode omnibusa Kapi, vode, ratnici (1962), nakon kojega režira segment Obruč omnibusa Grad (1963), zabranjenog za prikazivanje zbog neuljepšanog prikaza socijalist. zbilje. Samostalni dugometr. prvijenac Povratak snima 1963. U naturalističkom prikazu beogradskoga kriminalnog podzemlja iz kojega se plemeniti pojedinac neuspješno pokušava izbaviti, djelomično se očituje utjecaj poetskog realizma i film noira, ali i autentična stvaralačka osobnost s jasnom sklonošću prema »poetici surovosti« i »estetici odvratnosti« koje će intenzivirati u sljedećim ostvarenjima; film je isprva zabranjen pa distribuiran 1966., s naknadno snimljenim kompromisnim prologom. U međuvremenu u sloven. produkciji realizira Neprijatelja (1965), prema motivima Dvojnika F. M. Dostojevskog, film sa za njega neuobičajenim fantastično-metafizičkim primjesama (pošteni radnik sukobljuje se s vlastitim vlastohlepnim dvojnikom koji ga poražava), ali i prepoznatljivom naturalističkom teksturom. Slijedi najkreativnije razdoblje njegova opusa, filmovi Buđenje pacova (1967., Srebrni medvjed u Berlinu), u kojemu prati pasivnu egzistenciju bivšeg informbiroovca te predstavlja mračne ambijente i likove beogradskog undergrounda, → Kad budem mrtav i beo (1968), gdje je usredotočen na mentalitet srbijanske provincije, i Zaseda (1969), nesmiljena demistifikacija partizansko-komunističke revolucije kroz prikaz tragične sudbine mladog idealista suočena s beskrupuloznošću polit. vođa (film nikad nije pušten u kinodistribuciju). Brutalnošću življenja nižih slojeva odn. sudionika rata i poraća nastavio se baviti i u daljnjem, sloven. dijelu svojeg opusa (Crveno klasje, 1970., prema romanu I. Potrča; Let mrtve ptice, 1973; Doviđenja u sljedećem ratu, 1980., prema romanu V. Zupana; Zadah tela, 1983) te u srp. produkciji Hajka (1977), prema romanu M. Lalića. Snimio je i sugestivnu tv seriju Pesma (1974) prema romanu O. Daviča. Bespoštedan analitičar egzistencijalne bijede za kojega seks, za razliku od D. Makavejeva, nije dionizijski radostan odnos nego opsesivna destruktivna sila, majstor ambijentacije i dugoga kadra, P. je uz Makavejeva najistaknutiji srp. redatelj, a svojim opusom potkraj 1960-ih i jedan od tada vodećih eur. autora. Objavio je nekoliko romana te knjiga pripovjedaka i eseja. Ostali važniji filmovi: Na putu za Katangu (1987), Dezerter (1992).

D. Radić