Njegova djevojka Petko

Njegova djevojka Petko (His Girl Friday, 1940), SAD, c/b, 92 min, Columbia, r.: Howard Hawks, sc.: Charles Lederer, prema drami Naslovna stranica Bena Hechta i Charlesa MacArthura, df.: Joseph Walker, glazba: Morris W. Stoloff, ul.: Cary Grant (Walter Burns), Rosalind Russell (Hildy Johnson), Ralph Bellamy (Bruce Baldwin), Gene Lockhart (Hartwell), Helen Mack (Mollie Malloy), Porter Hall (Murphy), John Qualen (Earl Williams), Ernest Truex (Bensinger), Cliff Edwards (Endicott), Clarence Kolb (gradonačelnik).

Urednika lista Morning Post, Waltera Burnsa, posjećuje njegova bivša supruga, uspješna reporterka Hildy Johnson, da ga obavijesti o svojem povlačenju iz novinarstva i vjenčanju za pouzdanog agenta osiguravajućeg društva Brucea Baldwina. Kad stanoviti Earl Williams pobjegne iz zatvora gdje je očekivao izvršenje smrtne kazne, Walter nagovori Hildy da se prihvati svojega posljednjeg reporterskog zadatka, a istodobno odlučuje na sve načine spriječiti njezino vjenčanje.

U ovoj, drugoj ekranizaciji kaz. komedije (prvu je, pod izvornim naslovom, 1931. režirao L. Milestone) lik reportera Hildyja preoblikovan je od muškarca u ženu. To je omogućilo Hawksu da film razvije u vrhunsku screwball komediju, i to u njezinu specifičnu inačicu »komedije ponovnog vjenčanja«, u kojoj gl. tenzija u odnosima protagonista proizlazi iz njihova složena odnosa koji ne može biti prekinut. Hawks karakterističnim ekonomičnim stilom razvija dinamičnu borbu spolova nizom brzih i duhovitih replika između samoživog Waltera, usredotočenog na ostvarenje svojeg nauma – ponovno pridobivanje bivše supruge, i Hildy, samosvojne, duhovite junakinje, ujedno i središnje moralne svijesti filma, suprotstavljene ciničnim muškim novinarima. Završetak filma s obnovom veze protagonista, ali bez ikakve naznake molbe za međusobnim opraštanjem, kao i bez poljupca ili značajnijeg zagrljaja, upućuje na mračnije impulse, razvidne i iz nepostojanja idiličnog ambijenta tzv. zelenoga svijeta (u kojemu se zbivaju razrješenja ostalih najznačajnijih screwball komedija), odn. na podrivanje žanrovske formule o mogućnosti ostvarenja utopijske zajednice i preobrazbe postojećeg društva. Naglasak na međusobnoj samodostatnosti dvoje protagonista može se tumačiti i kao verzija Hawksovih preokupacija prikazom izolirane elite profesionalaca, a redateljeva sklonost prema ironiji razvidna je i u metafilmskim signalima – lik C. Granta referira se u jednoj sceni na Grantovo pravo ime, a Walter opisuje Brucea kao čovjeka koji nalikuje na R. Bellamyja (tumača uloge Brucea).

B. Kragić