Prosjačka opera

Prosjačka opera (Die Dreigroschenoper, 1931), Njemačka, c/b, 113 min, Nero-Film AG/Tobis-Klangfilm/Warner Bros, r.: Georg Wilhelm Pabst, sc.: Leo Lania, Belá Balázs, Ladislaus Vajda, prema drami Bertolda Brechta, df.: Fritz Arno Wagner, glazba: Kurt Weill, Theo Mackeben, sgf.: Andrej Andrejev, ul.: Rudolf Forster (Mackie Messer), Carola Neher (Polly Peachum), Valeska Gert (gospođa Peachum), Fritz Rasp (Peachum), Reinhold Schünzel (Tiger Brown), Lotte Lenja (Jenny).

U Londonu, potkraj XIX. st., kralj lopova Mackie ženi se s Polly, kćeri kralja prosjaka. Nezadovoljan brakom, Pollyin otac, uz suradnju prostitutke Jenny, izručuje Mackieja policiji. Ali Polly pomogne Mackieju da pobjegne te se ovaj obogati osnovavši banku.

Ekranizacija Brechtove glazb. drame, praizvedene s velikim uspjehom 1928. u Berlinu, po mišljenju samog pisca nije vjerodostojno slijedila motivsko-ideološki sloj predloška (Brecht je tužio producente i dobio spor). Međutim, film nije sasvim lišen revoluc. dimenzije i brechtijanske soc. analize. Štoviše, pojedini su antiburžoaski motivi dodatno naglašeni, a izdvaja se scena stotina prosjaka koji iz mračnih uličica izlaze na osvijetljenu aleju za kraljevsku povorku. Pabst je Brechtovu rasplinutost radnje zamijenio dramatski kompaktnom konstrukcijom nadomjestivši epičnost predloška iznimnim jedinstvom ugođaja. S dekorima stiliziranim po uzoru na kasno viktorijansko razdoblje, fotografijom koja objekte okružuje mekim fokusom i rasplinutim osvjetljenjem, i dinamičnom kamerom koja dekonkretizira realnost slike, taj ugođaj snolikošću podsjeća na kasnije filmove poetskog realizma i novog vala. Povjesničari filma ističu naposljetku vještinu i ležernost integracije songova u radnju odn. njihova povezivanja s dijalozima, što je amer. mjuzikl savladao tek poslije.

B. Kragić