točka gledišta, personalizirano motrište, ona točka promatranja u danomu prizoru koja se pripisuje nekome specificiranom promatraču prizora. Tipično se pripisuje nekom liku u danomu prizoru, i to ugl. s pomoću montažnog obrasca kadar–protukadar, odn. s pomoću → subjektivnog, → polusubjektivnog i → pristranoga kadra. U svim se tim slučajevima pripisuje tako da se gledatelja (motrište kadra) dovodi u položaj blizak ili istovjetan podrazumijevanom ili pokazanom prizornom položaju lika te da se promatra isto što i lik, odn. ono što je i liku važno s istom ili sličnom opažalačkom pogodnošću koju ima i lik. Vizura kadra time se »vezuje uz vizuru« izabrana lika u prizoru, »pripisuje« mu se. Razrađeniji obrazac ovakva vezivanja tijekom film. izlaganja daje → pripovjedna perspektiva. Motrište se može pripisati i naratoru filma (→ naracija), ekipi filma (posebno autoru filma, ili intervjuistu), kinogledatelju, pa i samome mehanizmu snimanja (»kameri«, kod automatskih nadzornih videosnimaka).

H. Turković