Zelig

Zelig (1983), SAD, c/b, boja, 79 min, Orion/Rollins-Joffe, r. i sc.: Woody Allen, df.: Gordon Willis, glazba: Dick Hyman, sgf.: Mel Bourne, posebni vizualni efekti: G. Willis, Joel Hynek, Stuart Robertson, Richard Greenberg, ul.: W. Allen (Leonard Zelig), Mia Farrow (dr. Eudora Fletcher), Patrick Horgan (narator), John Buckwalter (dr. Sindell), Marvin Chatinover, Stanley Swerdlow, Paul Nevens, Howard Erskine.

Leonard Zelig poprima psih. i fiz. osobine svake društv. skupine s kojom dođe u kontakt (Kinezi, Crni svirači jazza, psihijatri…) te postaje medijski fenomen, a psihijatrica Eudora Fletcher pokušava mu pomoći da razvije svoje pravo ja.

Iznimno duhovita priča, izložena u parodiji stila film. novosti te dok. tv emisija, s pompoznim glasom komentara i obiljem snimaka Zeligovih susreta s pov. osobama, može se tumačiti kao maštovit komentar položaja pojedinca u suvr. društvu – »ljudski kameleon« Zelig postaje ikona popularne kulture, jer je njegova situacija znakovita za položaj pojedinca u suvr. civilizaciji. No, kako i junak i njegov autor (glumac/redatelj/scenarist) imaju neprikrivene žid. osobine, a Zelig se pridružuje čak i nacističkim vođama, film se tumači i kao metafora položaja pripadnika žid. manjine: prilagođavanje je toliko važno da se najbolje može prikazati metaforikom opsesije i psih. bolesti. Vizualno fascinantan, film je u pomnoj imitaciji te maštovitoj obradi autentičnih film. zapisa postavio visoke umj. i tehn. standarde, a podjednako je duhovito i lažno anketiranje stvarnih ljudi (npr. S. Sontag i B. Bettelheima) o Zeligovu slučaju. Film je nominiran za Oscare za fotografiju i kostime, u Veneciji je osvojio nagradu Pasinetti.

N. Gilić