Danton

Danton (1983), Francuska/Poljska, boja, 136min, Gaumont/ TF 1/ SFPC/ TM/ Les Films du Losange/ P. P. Film Polski, r.: Andrzej Wajda, sc.: Jean-Claude Carrière prema drami Dantonov slučaj Stanisławe Przybyszewske, df.: Igor Luther, glazba: Jean Podromides, ul.: Gérard Depardieu (Danton), Wojciech Pszoniak (Robespierre), Patrice Chéreau (Desmoulins), Roger Planchon (Fouquier-Tinville), Bogusław Linda (Saint-Just), Anne Alvaro (Eléonore Duplay), Rolande Blanche.

U proljeće 1794. Franc. revolucija uništila je gotovo sve protivnike pa dolazi do obračuna među njezinim vođama. Danton se vraća u Pariz nagovoriti svojega prijatelja Robespierrea da zaustavi teror, no mehanizam revolucije već je svojom logikom učinio Robespierrea vođom koji se obračunava sa svim neistomišljenicima. Danton se zalaže za umjerenost i vrijednost ljudskog života što ga dovodi u sukob s Robespierreom.

Najznačajniji Wajdin film 1980-ih trebao je biti snimljen u polj. produkciji, ali ga je redatelj, nakon uvođenja izvanrednog stanja u domovini, realizirao u Francuskoj, zadržavši ipak znatan broj polj. glumaca (među kojima briljira W. Pszoniak, dajući Robespierreu i ljudsku dimenziju u ocrtavanju dvojbi kroz koje lik prolazi) i ostalih suradnika. U efektnu vizualnom okviru Wajda je postigao iznimnu dram. napetost među likovima, dajući joj sugestivan okvir atmosfere straha koja vlada zemljom o čijoj sudbini oni odlučuju. Hvaljen od film. kritike, film je doživio prigovore povjesničara (osobito francuskih) zbog pov. neutemeljenosti. Wajda, međutim, nije ni namjeravao snimiti film koji bi vjerno evocirao pov. zbivanja, nego se okrenuo ekranizaciji drame napisane prije II. svj. rata, koja je pokazivala kako mehanizmi diktature (prispodobive ponajprije komunizmu) uništavaju ljudske vrijednosti – kako gubitnika koji i fizički nestaju, tako i pobjednika koji su se, da bi opstali, odrekli bilo kakve natruhe humanizma.

T. Kurelec