Novi val

Novi val (Nouvelle vague, 1990), Francuska/Švicarska, boja, 89 min, Sara Films/CNC/ Television Suisse Romande/Berne/Films A2/Périphéria/Canal+/Véga Films/Sofia Investimage r. i sc.: Jean-Luc Godard, df.: William Lubtchansky, glazba: Arnold Schönberg (Verklärte Nacht), Dino Saluzzi (Andina), David Darling (Journal October/Far Away Lights), Paul Hindemith, Paolo Conte, Meredith Monk, Patti Smith, ul.: Domiziana Giordano (Elena Torlato Favrini), Alain Delon (Roger Lennox/Richard Lennox), Roland Amstutz (vrtlar), Laurence Cote (majordom), Jacques Dacqmine (predsjednik upravnog odbora), Christophe Odent (advokat), Joseph Lisbona (liječnik), Laurence Côte (Cécile), Laurie Killing (Dorothy Parker).

Spasivši ga nakon prometne nesreće, bogata industrijalka Elena Torlato Favrini dovodi na svoj posjed skitnicu Rogera Lennoxa. Prilikom vožnje čamcem po ženevskom jezeru, baci ga u vodu i ostavlja da se utopi. Na imanju se pojavljuje Rogerov brat blizanac, Richard Lennox, koji prilikom izleta na jezeru baca Elenu u vodu, ali je zatim spašava.

Simetrično podijeljen u dva dijela koji završavaju vožnjom čamcem po jezeru, film je strukturiran složenim spletom ponavljanja, varijacija i citata. Dok su dijalozi gotovo isključivo sastavljeni od citata Dantea, Prousta, Chandlera, Schillera, de Rougemonta, Marxa, Hemingwaya, Lacana i Rimbauda, a zvuk metaforički povezuje prizore odnosom glazb. djela, Godard navodi kako u filmu rabi i »citate iz prirode, citira se voda, citira se drveće.« Međusoban odnos dvaju dijelova filma također je citatan, ponavljaju se dijalozi i variraju zbivanja, a Richard uspostavlja odnos s Elenom jer je utjelovljeni citat Rogera, no simetrija inverzije uloga u strogo hijerarhiziranim odnosima – dok u prvom dijelu Elena podčinjava Rogera, u drugom se ona pokorava Richardu –dovedena je u pitanje naglašavanjem preostatka, nečega što ne pripada nikome i ne uklapa su u ekonomiju razmjene i kauzalnosti. Lennoxov glas na početku filma kaže: »Ali želio sam da to bude pripovijest. Da ništa izvanjsko ne ometa sjećanje.« Prizori koji slijede razvijaju, međutim, složenim vožnjama i kranskim snimcima te istodobnim razgraničavanjem i prepletanjem plošnih i dubinskih kadrova, slike i zvuka, međuodnose izvanjskog i unutrašnjeg, sjećanja i materijalne zbilje, naglašavajući uklapanje likova u okolinu te kontekstualno određenje značenja. Ponavljanje s razlikom, pričanje stare priče na nov način, potkopava binarne oprjeke davanja i primanja, gospodara i roba, prošlosti i sadašnjosti, stvarnog i imaginarnog, dovodeći Lennoxa do spoznaje autoreferencijalne naravi sustava značenja: »Razmjena je razmijenjena.«

T. Brlek