Amerikanac u Parizu

Amerikanac u Parizu (An American in Paris, 1951), SAD, boja, 113 min, MGM, pr.: Arthur Freed, r.: Vincente Minnelli, sc.: Alan Jay Lerner, Alan Lin, df.: Alfred Gilks, John Alton, glazba: George Gershwin, pjesme: Ira, George Gershwin (glazba), E. Ray Goetz, B. G. DeSylva (stihovi), sgf.: Cedric Gibbons, Preston Ames, kor.: Gene Kelly, ul.: Gene Kelly (Jerry Mulligan), Leslie Caron (Lise Bouvier), Oscar Levant (Adam Cook), Georges Guétary (Henri Baurel), Nina Foch (Milo Roberts), Eugene Borden (Georges Mattieu), Martha Bamattre (Mathilde Mattieu).

Mladi amer. slikar Jerry živi u pariškoj četvrti Montmartreu i dijeli stan s pijanistom Adamom. Zaljubljuje se u Lisu, zaručnicu Adamova prijatelja Henrija. Premda je u Jerryja zaljubljena bogatašica Milo, koja namjerava organizirati izložbu njegovih slika, on uspijeva osvojiti Lisu.

Jednostavne radnje koja slijedi strukturu romantične komedije (protagonisti se nakon početnih neprilika spajaju) i optimistična duha, film nastavlja i redefinira tradiciju mjuzikla. Kao i G. Kelly i S. Donen u filmu U gradu, Minnelli napušta praksu izmjene narativnih epizoda s plesno-pjevanim sekvencama u korist veće integracije glazb. točaka u radnju, ali naglašava vizualnu spektakularnost favoriziranjem primarnih boja – crvene, žute i modre, kao i smještanjem radnje u atraktivni ambijent (Pariz) s referencama na slikarstvo impresionizma i postimpresionizma. Kritika je isticala završnu sedamnaestominutnu plesnu sekvencu koja koreografski razrješava priču filma, a koncipirana je kao ilustracija Gershwinove glazbe s kulisama koje oponašaju slike P. Dufyja, E. Maneta, A. Renoira, M. Utrilla, H. Rousseaua, E. Degasa i H. Toulouse-Lautreca. Odlikuje se majstorskim narativnim ritmom (kojemu su znatno pridonijeli elegantni pokreti Kellyja i njegove partnerice, debitantice Caron), a može se smatrati uzornim primjerom Minnellijevih pokušaja potpunog integriranja vizualnoga i glazbenoga, pri čemu je sretan završetak bez riječi istodobno stilizacijsko sredstvo i očitovanje narativnih mogućnosti mjuzikla. Film je nagrađen Oscarima za najbolji film, kolor-fotografiju, kolor-scenografiju, kolor-kostimografiju (Orry-Kelly, Walter Plunkett, Irene Sharaff), izvorni scenarij i glazb. pratnju (Saul Chaplin i Johnny Green) te nominiran za režiju i montažu (Adrienne Fazan).

B. Kragić