Arsenal

Arsenal (1929), SSSR, c/b, nijemi, 101 min, VUFKU, r. i sc.: Aleksandr P. Dovženko, df.: Danil Demutski, glazba: Igor Belza, ul.: Semjon Svašenko (Timoš), Ambrozij Bučma, Georgij Horkov, Dimitrij Erdman, Sergej Petrov, Nikolaj Nademski.

Tijekom I.svj. rata vojnici napuštaju bojište, a radnici kijevske tvornice oružja Arsenal, na čelu s Timošem, stupaju u štrajk. Na kijevskim se ulicama izmjenjuju pokušaji ukr. nacionalista da dođu na vlast, boljševička agitacija među radnicima i seljacima te, naposljetku, reakcija vojnika odanih caru.

Drugi dugometr. film A. Dovženka uzorno je ostvarenje teoretskih zasada sovj. montažne škole i prakse sovj. revoluc. filma. Bez tradic. dram. zapleta, djelo predstavlja panoramu revolucije serijom fragmenata pov., folklornog, grotesknog ili alegorijskog sadržaja povezanih postupkom asocijativne montaže, odn. nizom, često međusobno montažno suprotstavljenih, prizora (početak filma izmjenjuje snimke rata, seoske bijede vizualno simbolizirane i prizorom izgladnjela konja na pustoj zemlji, cara Nikole II.). Dotjeranih kompozicija kadra, film asocijativno kontrastira i satirične scene (npr. nacionalističke parade sa slikom ukr. pjesnika T. Ševčenka kao svetačkom ikonom smještenom među voštanicama) s dinamičnim prizorima, odn. lirske i dramatične slike među kadrovima (npr. poslije snimke topa slijedi slika žene pred grobom) ili unutar kadra (vizualno impresivni krajolici žitnih polja koje dijagonalno presijeca jureći vlak). Ideol. didaktičnost filma najpotpunije se ogleda završetkom, scenom strijeljanja junaka revoluc. događaja Timoša, čime je simbolično naglašen poraz ustanika bez pravih vođa i sazrele polit. situacije, ali i revoluc. ideal koji zadobiva mitske značajke (ne obazirući se na metke, junak napreduje prema vojnicima simbolizirajući napredovanje proletarijata) potvrđujući ujedno stalnu Dovženkovu preokupaciju motivom smrti te sklonost prema patetici.

B. Kragić