Barton Fink

Barton Fink (1991), SAD/Vel. Britanija, boja, 116 min, Circle Films/Working Title, r.: Joel Coen, sc.: Ethan i J. Coen, df.: Roger Deakins, glazba: Carter Burwell, ul.: John Turturro (Barton Fink), John Goodman (Charlie Meadows), Judy Davis (Audrey Taylor), John Mahoney (W. P. Mayhew), Michael Lerner (Jack Lipnick), Tony Shalhoub (Ben Geisler).

Nakon velikoga njujorškog uspjeha, mladi dramatičar Barton Fink pozvan je u Hollywood radi scenarističkog angažmana. Odsjeda u opskurnom hotelu gdje se sprijatelji s trgovačkim putnikom Charliejem Meadowsom, a ubrzo upozna i slavnog pisca W. P. Mayhewa te njegovu družbenicu Audrey, koja ga erotski privuče.

Vrlina filma leži u atraktivnoj obradi naizgled neatraktivnih situacija (ugl. konverzacije likova s vrlo malo fiz. akcije) i ambijenata (dominantno interijeri) te u domišljatom suodnosu zvuka i slike (npr. uporaba zvukova čije se ishodište ne prikazuje i ostaje nejasnim). Takvim postupcima braća Coen oblikuju izrazito sugestivnu (gotovo oniričku) atmosferu. Otvorenost strukture i značenjska nedorečenost pružaju niz interpretacijskih mogućnosti, npr. da je riječ o filmu o nastanku i propasti jednog prijateljstva (odnos Barton – Charlie sadržava natruhe odnosa Stanlia i Olia, Vladimira i Estragona, Don Quijotea i Sancha Panze), odn. o filmu o (Bartonovoj) osamljenosti i želji za njezinim prevladavanjem. Čudne, nerazjašnjene pojave i (kriminalni) događaji smještaju film na granicu realnog i irealnog, s asocijacijama na Stanara R. Polanskog (1976), → Povećanje i djela F. Kafke. B. F. prvi je film nagrađen u Cannesu istodobno Zlatnom palmom i nagradama za najbolju režiju i glumca.

D. Radić