Bauer, Branko

traži dalje ...

Bauer, Branko, hrv. redatelj i scenarist (Dubrovnik, 1921 – Zagreb, 2002). Studirao veterinu, od 1949. organizator u Jadran filmu, 1950. režira Filmski pregled i dok. film Naša djeca. Već dječjim filmovima Sinji galeb (1953., njegov prvi dugometražni) i Milioni na otoku (1955) odaje utjecaje klas. fabularnog stila. Ratna melodrama → Ne okreći se sine (Zlatna arena za režiju) privlači pozornost psihol. karakterizacijom te inovativnom dramaturgijom (dječak je isprva antipatičan, partizanski suradnici naizgled negativni). Slijedi dojmljiva melodrama → Samo ljudi, dok u Tri Ane (1959., u mak. produkciji), dijelom pod utjecajem tal. neorealizma, istražuje mogućnosti realist. film. pripovijedanja i depatetizacije emocija. Ta priča o ocu koji traga za kćeri odlikuje se sugestivnom atmosferom bijede i beznađa s efektnim duljim kadrovima i daljim planovima (snimatelj B. Blažina, scenograf V. Tadej) te suzdržanom glumom D. Stefanovića, a spominje se i kao preteča jugosl. crnoga filma (u Sarajevu zabranjen za prikazivanje). Nakon komedije → Martin u oblacima, uspjehe postiže kasnije manje cijenjenim filmovima Prekobrojna (1962), o omladinskim radnim akcijama, s M. Dravić, Lj. Samardžićem i B. Dvornikom u gl. ulogama, te → Licem u lice (Zlatna arena za režiju, ex aequo). Potom se pokušava prilagoditi prevladavajućim modernističkim tendencijama, npr. Doći i ostati (1965), katkada ih spajajući s populističkim sižejima, pa se posvećuje radu na TV. Pozornost privlači dječjim ratnim filmovima Zimovanje u Jakobsfeldu (1975., Srebrna arena za film, Zlatna arena za scenarij, s A. Diklićem) i Salaš u malom ritu (1976), oba iz tv-serije Salaš u malom ritu (1976). Kritika dugo nije prepoznala njegovu red. vještinu, a unatoč čestom bavljenju tipičnim socijalist. idejama kao i nagradama, zbog sklonosti prema žanrovima te izbjegavanja jednostrane karakterizacije i odnosa likova teško se uklapao u proizvodna pravila koja su preferirala odjeke socrealizma ili socijalist. esteticizam. Nakon 1980. mijenja se ukus kritike te N. Polimac priređuje monografiju Bauer (1985). Sudjelovao je u pisanju scenarija svojih filmova, a uspješno je surađivao sa snimateljem B. Blažinom. Postavio je visoke standarde u radu s djecom glumcima (T. Polanec, Z. Lukman, S. Štimac), značajan je i za karijere odraslih (B. Dvornik, M. Dravić). Ostali važniji filmovi: Zagorje slavi (1952., dok.), San male balerine (1954., kratki igrani), Nikoletina Bursać (1964), Četvrti suputnik (1967), Boško Buha (1978).

N. Gilić

 

ilustracija
Branko BAUER, prizor iz filma Ne okreći se sine

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Bauer, Branko. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.5.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/bauer-branko>.