Betty Blue

Betty Blue (37°2 le matin, 1986), Francuska, boja, 120 min, (proširena verzija 180 min), Cargo films/Constellation, r. i sc.: Jean-Jacques Beineix, prema romanu Philippea Djiana, df.: Jean-François Robin, glazba: Gabriel Yared, ul.: Jean-Hugues Anglade (Zorg), Béatrice Dalle (Betty), Gérard Darmon (Eddy), Consuelo De Haviland (Lisa), Clémentine Célarié (Annie), Jacques Mathou (Bob).

Književni aspirant Zorg te privlačna i ekscesna Betty započinju strastvenu ljubavnu vezu. Betty je oduševljena Zorgovim romanom u rukopisu i pod svaku cijenu želi da bude objavljen, a kad ga izdavači počnu odbijati, njezino se psih. stanje pogoršava te se počnu javljati znakovi shizofrenije.

Uz Divu (1980) najpoznatije ostvarenje J.-J. Beineixa (1946). Lik Zorga pripovjedač je iz čije su perspektive sagledana sva zbivanja i čija izvanprizorna naracija mjestimice izrazito asocira na onu film noira. U središnjem, tzv. neobaroknom dijelu Beineixova opusa, Betty Blue je narativno najutemeljeniji film, premda i ovdje stil (uz povremeni eksplicitni simbolizam) i ugođaj imaju prednost pred naracijom, zbog čega je skretanje naslovnog lika u ludilo narativno-psihološki nedovoljno pripremljeno. Priča o opsesivnim ljubavnicima izravno se naslanja na romantičarsku tradiciju, a njihova društv. izdvojenost i neprilagođenost na poetski realizam. Završnu sekvencu autor je realizirao kao citatni spoj Stanara R. Polanskog (1976) i → Leta iznad kukavičjega gnijezda. Počevši od uvodne scene, film se izdvaja senzualnošću, zahvaljujući slobodnim erotskim prizorima, iznimnoj putenosti B. Dalle i kolorističko-dizajnerskoj intenzivnosti, karakterističnoj za tzv. cinema du look.

D. Radić