Bijeli pakao Piz Palüa

Bijeli pakao Piz Palüa (Die weisse Hölle vom Piz Palü, 1929), Njemačka, c/b, 122 min, H. R. Sokal Film, r.: Arnold Fanck, Georg Wilhelm Pabst, sc.: A. Fanck, Ladislaus Vajda, df.: Sepp Allgeier, Richard Angst, Hans Schneeberger, ul.: Gustav Diessl (dr. Johannes Kraft), Leni Riefenstahl (Maria Maioni), Ernst Petersen (Hans Brandt), Mizzi Götzel (Maria Kraft), Otto Spring (Christian Klucker).

Maria i Hans žele se tijekom svojega zaručničkoga medenog mjeseca popeti na planinski vrh Piz Palü. Na putu im se pridruži dr. Johannes Kraft, poznat pod nadimkom Duh planine: on, naime, godinama luta planinom u potrazi za tijelom svoje zaručnice Marije, koja je njegovom krivicom izgubila život. Usprkos lošem vremenu, njih troje kreću prema vrhu.

Reprezentativan i danas vjerojatno najpoznatiji primjer specifičnoga njem. (pod)žanra planinskog filma, Bijeli pakao Piz Palüa spaja izrazito romantičarski siže s dokumentarističkim prizorima prirode. Vizualno iznimno izražajan, film naglašava scene odrona, lavina i drugih prizora u kojima se očituje »snaga prirode«. Motiv opsesivnog pojedinca suprotstavljenog prirodi, koja ga istodobno zadivljuje i užasava, kao i izloženost film. ekipe ozbiljnim rizicima tijekom snimanja, doimaju se izravnom anticipacijom ideja i prakse W. Herzoga. God. 1935. realizirana je zv. verzija filma s glazbom G. Beccea (za amer. tonsku verziju iz 1930. skladatelj je bio H. Roemheld). R. Hansen snimio je 1950. remake Föhn.

D. Radić