Blanche
traži dalje ...Blanche (1971), Francuska, boja, 94 min, Abel & Cherton/Télépresse Films, r., sc., sgf.: Walerian Borowczyk, df.: Guy Durban, glazba: anonimne skladbe iz XIII. st., ul.: Michel Simon (Gospodar), Ligia Branice (Blanche), Georges Wilson (Kralj), Jacques Perrin (Bartholoméo), Lawrence Trimble (Nicolas).
U XIII. st. u jednoj franc. provincijskoj utvrdi živi stari feudalac s mladom i iznimno lijepom suprugom Blanche. U nju se zaljubljuju njegov sin iz prijašnjeg braka Nicolas, potom, prilikom posjeta, sam kralj te njegov paž Bartholoméo. Otkriven u pokušaju zavođenja, kralj za taj čin optuži paža, koji biva pogubljen. Blanche se otruje, Nicolas pogine u dvoboju, a stari se gospodar ubije.
Tragična brutalnost fabule u kojoj gotovo svi gl. likovi nasilno umiru, suprotstavljena je vizualnoj ljepoti kadrova. Borowczyk je sposobnost uživljavanja u duh prošlosti pokazao evocirajući srednjovj. iluminacije rafiniranim kolorom ugl. blijedih tonova i ugođajem dvodimenzionalnosti – lica i objekti snimani su ili frontalno ili iz profila. Umnogome vrhunac autorova promišljanja vizualnog esteticizma, film ujedno razrađuje motiv tjeskobe, materijaliziran junakinjinim zazidavanjem prije smrti, i okrutnosti društv. poretka. Stoga je kraljeva neuslišana erotska žudnja, zbog koje moralno čista Blanche umire, zapravo u funkciji raslojavanja samog poretka i autorove subverzije (čiji su sastavni dio i nadrealistički elementi) koncepcije viteštva i feudalne etike, kojom se Borowczyk idejno naslanja na tezu o »mračnom srednjem vijeku« te istodobno najavljuje posvećivanje motivu erotskog kao sredstvu oslobođenja od društv. stega.
B. Kragić
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.
Blanche. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 14.9.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/blanche>.