Bondarčuk, Sergej Fjodorovič

traži dalje ...

Bondarčuk, Sergej Fjodorovič, sovj. glumac i redatelj ukr. podrijetla (Belozersk, 1920 – Moskva, 1994). Studirao glumu u Rostovu i Moskvi, za II. svj. rata nastupao na bojištu. Na filmu od 1948 (uloga vođe mladih boraca u Mladoj gardi S. A. Gerasimova), međunar. ugled stekao tumačenjem naslovnog lika u Otelu (S. J. Jutkjevič, 1956). Često nastupajući u biografskim filmovima (Taras Ševčenko I. Savčenka, 1951) i ekranizacijama rus. klasika (Ujak Vanja A. S. Mihalkova Končalovskog, 1971., po A. P. Čehovu; Otac Sergej I. V. Talankina, 1978., po L. N. Tolstoju), ističe se širokim glum. rasponom i sklonošću prema psihologizmu (pod utjecajem metode Stanislavskoga). Kao redatelj uspješno je debitirao slobodnom adaptacijom ratne pripovijesti M. A. Šolohova Čovjekova sudbina (1959), u kojemu i glumi, dok je Oscarom za najbolji film na stranom jeziku nagrađena njegova ekranizacija Tolstojeva romana Rat i mir (1965–67., u 4 dijela, i glumi Pjera Bezuhova), u kojoj je vjerno i vizualno raskošno pokušao dočarati fabulu i epski duh predloška. I daljnji red. projekti dijele sklonost prema spektakularnoj rekonstrukciji pov. događaja (Waterloo, 1970; Oni su se borili za domovinu, 1975., s radnjom za II. svj. rata; Crvena zvona, 1982., o meks. revoluciji).

 

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Bondarčuk, Sergej Fjodorovič. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 17.4.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/bondarcuk-sergej-fjodorovic>.