Chaplin, Charlie
traži dalje ...Chaplin, Charlie, brit.-amer. glumac, redatelj, scenarist i producent (London, 1889 – Corsier-sur-Vevey, Švicarska, 1977). Iz obitelji siromašnih zabavljača, od 1897. nastupao u vodvilju, a od 1906. član trupe F. Karnoa s kojom 1912. nastupa u SAD-u. Na poziv M. Sennetta 1914. prelazi na film i iste godine počinje i režirati. Napustivši Sennetta, 1915. prelazi u studio Essanay te u potpunosti definira ikonografski prepoznatljiv (iznošeni frak, polucilindar, štap, brčići) lik skitnice (The Tramp) kojega tumači sve do 1940. stekavši iznimnu svj. popularnost. Od filma Skitnica (1915), prvog u kojeg unosi elemente patosa odn. tragikomedije, snima dramaturški sve koherentnije (kratkometr.) filmove, s povezanijim nizanjem gegova, detaljnijom razradom komičnih situacija i produbljivanjem farsičnih motiva intimizmom i sve naglašenijom soc. kritičnošću: Grof, Pozornik, Zalagaonica (svi 1916), Mirna ulica, Toplice, Pustolov, Useljenik (svi 1917). God. 1917. osniva vlastiti studio, a 1919. suosnivač je tvrtke United Artists. Nakon još nekoliko kratkometr. komedija (Pasji život, O desno rame, oba 1918; Sunčana strana, 1919), režira svoj prvi cjelovečernji film, komercijalno iznimno uspješnu sentimentalnu komediju u kojoj se skitnica brine o napuštenu dječaku – Mališan (1921). Melodrama Parižanka (1923), o provincijalki u Parizu i bez lika skitnice, njegov je prvi komerc. neuspjeh, iako je dokaz red. vještine u uporabi elipse i simbola, dok → Potjerom za zlatom strukturno najpotpunije produbljuje lik skitnice kao i obrasce slapsticka dosegavši ujedno vrhunac popularnosti. U daljnjim djelima, → Cirkus (poseban Oscar) i → Svjetla velegrada, naglašava melodramatične elemente i temeljnu osamljenost protagonista, dok su → Moderna vremena vrhunac njegovih težnji prema soc. satiri i kritici (po dijelu kritike »s lumpenproleterskih stajališta«). Njegov prvi potpuno zv. film (Svjetla velegrada i Moderna vremena sadržavali su tek glazbu, šumove, malo karikiranoga dijaloga, a potonji i jednu pjesmu), → Veliki diktator, politička je parodija, u kojoj posljednji put tumači skitnicu, a uporedo s njim i parodični lik diktatora Hinkela (aluziju na Hitlera). Po izbijanju II. svj. rata aktivno zagovara amer. pomoć SSSR-u, potom je u središtu nekoliko skandala (ljubavne afere, tužba za očinstvo, brak sa znatno mlađom Oonom O’Neill, kćeri dramatičara E. O’Neilla). U SAD-u još režira crnohumornog → Gospodina Verdouxa, u kojemu tumači parodični lik višestrukog ubojice žena, i patetičnu komediju Svjetla pozornice (1952), gdje glumi ostarjela klauna (s aluzijama na vlastite glum. početke u vodvilju). Napadan od dijela javnosti kao komun. simpatizer, 1952. napušta SAD i nastanjuje se u Švicarskoj. U brit. studijima snima još dva filma, protuamer. satiru Kralj u New Yorku (1957), i romantičnu komediju Grofica iz Hong Konga (1967), svoj jedini film u boji (u kojemu se pojavljuje tek kao sitni epizodist u jednoj sceni). God. 1972. nagrađen je posebnim Oscarom za ukupan doprinos filmu, a 1975. dodijeljena mu je viteška titula (Sir). Jedan od najistaknutijih film. autora uopće, podređivao je mizanscenu i vizualnu sastavnicu dinamici zbivanja u prizoru (kao majstor slojevite razrade gega) koja najčešće proizlazi iz njegove glume zasnovane na iznimnim sposobnostima mimike, gestikulacije i akrobatskih pokreta. U tom je smislu i tvorac vjerojatno najpopularnijeg lika u povijesti filma, čije je značajke majstorski dočaravao i razrađivao kroz niz suprotnosti (u razdoblju 1915–40) – između sentimentalnosti i ravnodušnosti, kukavičluka i odvažnosti, sreće i očaja, inherentne plemenitosti i povremenih provala zloće, odn. idealističkih i dijaboličnih poriva što će, na simboličkoj razini, razotkriti u svojim kasnijim filmovima i kada prestane glumiti isti lik (Veliki diktator, Gospodin Verdoux, Svjetla pozornice, Kralj u New Yorku). Očitujući temeljnu zaokupljenost oslikavanjem društv. nedostataka, njegovo je stvaralaštvo ocjenjivano kao »svojevrsna monumentalna soc. parodija« (A. Bazin), film. slika čovjekova otuđenja u industr. društvu i kritika društv. mitova o ekon. boljitku, klasnoj solidarnosti, sveobuhvatnom moralu, a sam je Ch. kao autor nazivan nekonformistom, romantikom, sentimentalnim socijalistom ili anarhistom, predstavnikom lumpenproleterske ideologije i liberalnim humanistom, što svjedoči o širini njegove recepcije. God. 1964. objavio je autobiografiju (Moja autobiografija).
B. Kragić

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.
Chaplin, Charlie. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 8.4.2025. <https://film.lzmk.hr/clanak/chaplin-charlie>.