Claireino koljeno

Claireino koljeno (Le Genou de Claire, 1970), Francuska, boja, 105 min, Les Films du Losange, r. i sc.: Éric Rohmer, df.: Nestor Almendros, ul.: Jean-Claude Brialy (Jérôme), Aurora Cornu (Aurora), Béatrice Romand (Laura), Laurence de Monaghan (Claire), Gérard Falchonetti (Gilles).

Diplomat pred ženidbom Jérôme provodi ljetni odmor na obali jezera Annency. Njegova prijateljica, spisateljica Aurora, komentira njegove odnose s dvjema mladim djevojkama: Laurom, zaljubljenom u Jérômea, što njega zabavlja, i Claire, zaljubljenom u vršnjaka Gillesa. Jérôme je pak zaintrigiran Claireom i očaran njezinim koljenom koje će naposlijetku uspjeti pomilovati.

Peti u nizu redateljevih Moralnih priča (Contes moraux), realiziran nakon → Moje noći kod Maud, zasnovan je, kao i čitav ciklus, na ležernim i inteligentnim konverzacijama likova koje otkrivaju njihova ograničenja i rascjep skrivenih želja (razvidnih iz postupaka) s izricanim stavovima. Pritom Rohmer do krajnosti dovodi prikaz »nečiste savjesti« protagonista mučenog ravnodušnošću junakinje prema njemu. Snimani pri raspršenom, postojećem svjetlu, eksterijerni prizori dojmljivo dočaravaju ozračje ljetne smirenosti kakvom pridonosi harmonična mizanscena, koja usprkos jednostavnosti izraza, i formalno odražava paradokse sadržaja (ironijom prožeto izravno suprotstavljanje dvaju likova koji komentiraju zbivanja). Dominantnim plavim i zelenim tonovima, uz crvene detalje, film asocira na slike P. Gauguina, a fiz. lajtmotivom iz naslova na epizodu iz Ispovijesti J. J. Rousseaua. Potvrđujući time svoju usredotočenost na fragmentaciju tijela Rohmer oblikuje film na odnosu senzualnosti i naracije – pripovijedanje o želji zamjenjuje samu želju.

B. Kragić