De Bont, Jan

traži dalje ...

De Bont, Jan, niz. snimatelj i redatelj (Eindhoven, 1943). Iz mnogobrojne katoličke obitelji, rano pokazuje zanimanje za fotografiju, a karijeru film. snimatelja započinje s nekoliko kratkih filmova. Pozornost privlači dramatičnom crno-bijelom fotografijom u svojemu prvomu cjelovečernjem filmu Paranoja (A. Ditvoorst, 1967), potom se ističe suradnjom s P. Verhoevenom koju započinje kratkim filmom Hrvač (1970), a nastavlja filmom Rahatluk (1973), u kojemu vješto oponaša Rembrandtovo slikarstvo. Stekavši status jednog od najistaknutijih snimatelja svojega naraštaja, potvrđuje ga vizualno raskošnom stilizacijom u Verhoevenovu trileru Četvrti čovjek (1983). Po odlasku u SAD u početku radi na manje zahtjevnim projektima. U Svi pravi potezi (M. Chapman, 1983) uporabom zagasitih boja i uskokutnika dojmljivo predočava depresivni okoliš rudarskoga gradića, a sličan koloristički pristup, uz čestu uporabu kamere iz ruke, rabi i u filmu Meso i krv (P. Verhoeven, 1985). Među prestižnije holivudske snimatelje ulazi nakon uspjeha akcijskog filma → Umri muški. Slijedi vizualno iznimno privlačan triler Crna kiša (R. Scott, 1989), u kojemu se njegova fotografija niskoga ključa pokazala iznimno važnom u postizanju tjeskobnog suzvučja cjeline. Red. prvijencem, atraktivnim akcijskim filmom Brzina (1994), pokazuje umijeće realizacije spektakularnih prizora i održavanja brzog ritma, a i u daljnjim, slabijim red. ostvarenjima, uspjelo rješava zahtjevne tehn. probleme. Ostali važniji filmovi (kao snimatelj): Keetje Tippel (P. Verhoeven, 1975), Dragulj s Nila (L. Teague, 1985), Lov na Crveni oktobar (J. McTiernan, 1990), → Sirove strasti.

M. Sablić

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

De Bont, Jan. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.5.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/de-bont-jan>.