Dečko kojem se žurilo

Dečko kojem se žurilo (2001), Hrvatska, dokumentarni, Dvcam/Beta SP, boja, 52min, Factum, pr.: Nenad Puhovski, r. i sc.: Biljana Čakić-Veselič, df.: Predrag Vekić, Boris Krstinić, glazba: Stampedo, montaža.: Uja Irgolič.

Intimistički intoniran dok. film o potrazi autorice B. Čakić-Veselič (1967) za bratom Ivicom nestalim (te najvjerojatnije poginulim) u Domovinskom ratu.

Dečko kojem se žurilo evocira i uspomene na autoričino i Ivičino djetinjstvo te na obiteljsku povijest – djed je nestao 1944., a baka ga nikada nije prestala čekati. Dokumentirajući intimni i društveno-polit. kontekst teme autentičnim videozapisima te svjedočanstvima ljudi koji su Ivicu poznavali, film, ponajviše s pomoću tzv. anketne metode (metode intervjua), te izvanprizornoga komentara, narativno izlaže potragu s nizom razočaranja. No, česti duhoviti i emocionalni prizori i iskazi, kombinirani s mučnim prizorima rata i ekshumiranja ratnih žrtava, pripremaju kulminaciju filma: pronalaženje ljudi koji su s Ivicom proveli njegove posljednje tjedne. Vješto režirane, snimljene i montirane scene njihova iskrena svjedočenja (uz scene pronalaska Ivičinih ostataka) omogućuju uobličenje filma u iznimno vrijednu strukturu s emocionalno iznenađujuće snažnim djelovanjem. Često proglašavan jednim od najboljih hrv. dok. ostvarenja 1990-ih, film je sa znatnim uspjehom prikazan na više hrv. i međunar. festivala.

N. Gilić